Čakavski sabor

Čakavski sabor, kulturna udruga sa sjedištem u Žminju, koju čini savez od 25 katedri (pravnih osoba): Barban, Buzet, Cres-Lošinj, Crikvenica, Grobnik, Klana, Kornić (Krk), Kostrena, Lovran, Modruš, Mošćenička Draga, Novigrad, Novi Vinodolski, Opatija, Otočac, Pazin, Pinezići (Krk), Poreč, Roč, Ronjgi, Split, Škrljevo, Šopron (Mađarska), Trviž i Žminj. U proteklom razdoblju djelovale su i katedre Juršićima, Labinu, Motovunu, Puli (Grozd i FERR), Rabu, Raklju, Rijeci, Savičenti i Zagrebu.

Osnovan je 1.III.1970., u doba burnoga dijaloga o kulturnim prilikama u hrvatskom društvu te obilježavanja 25-obljetnice sjedinjenja Istre s maticom zemljom Hrvatskom, kada su se na svim razinama posebno analizirali rezultati razvoja Istre i specifične teškoće u gospodarskom i kulturnom životu. Prethodilo mu je osnivanje Sabora čakavskoga pjesništva 8.VI.1969. Nerijetko se navodi da je Čakavski sabor osnovan 5.II.1970., ali zapravo je tada u Rijeci održan prošireni sastanak upravnog odbopra Sabora čakavskoj pjesništva na kojem je, između ostalog, zaključeno da će to udruženje promijeniti ime u Čakavski sabor te su predloženi kandidati za njegovo predsjedništvo. Prema navodima Zvane Črnje, tadašnjeg glavnog urednika časopisa Dometi u Rijeci, koji je bio glavni pokretač osnivanja Čakavskoga sabora, prva je skupština održana spomenutoga 1.III. u Žminju, a za predsjednika je izabran Mirko Božić, dodadašnji predsjednik Sabora čakavskog pesništva.  

Čakavski sabor organiziran je kao svojevrstan model samoupravnoga kulturnog projekta s elementima i obilježjima udruge građana, suprotstavljajući se unitarnim tendencijama, stavljajući u prvi plan reafirmaciju i revitalizaciju osobitosti čakavskoga govornog područja te potičući djelatnost i kreativnost na područjima kulture, stvaralaštva i znanosti. Svojim je djelovanjem osmislio i razriješio bitne nedoumice kulturne politike u Istri. Upozorava na potrebu vrjednovanja prinosa Istre hrvatskoj i europskoj kulturi te visoku kulturnu, civilizacijsku i humanističku konstantu istarskih elementa. Na tim se idejama i odrednicama temeljilo osnivanje katedara Čakavskoga sabora kao organizacijskog oblika djelovanja, pa Čakavski sabor danas djeluje kao svojevrsna udruga svojih katedara.

Na osnivačkoj skupštini 1970. uz predsjednika M. Božića, u predsjedništvo su izabrani Ante Andraka, Kaetan Blečić, Vanda Ekl, Josip Hrvatin, Mario Hrelja, Vjekoslav Ivančić, Aleksa Ladavac, Josip Lazarić, Željko Marinac, Marijan Matković, Uroš Peruško, Ive Siljan, Anton Štifanić, Vojko Trs, Veseljko Velčić, Jure Vukasović i Slavko Zlatić, u glavni odbor Z. Črnja – glavni tajnik, Emilia Beltram, Albino Crnobori, Josip Diminić, Milovan Dragić, Josip Faraguna, Božo Jakovljević, David Kabalin, Mario Kalčić, Galiano Labinjan, Marijan Mačina, Rikard Perčić, Božo Peršić, Ive Rudan, Paškval Šverko, Vinko Tadejević i Vilma Zohil – tajnica. Čakavskim saborom u dosadašnjem djelovanju predsjedali su M. Božić (1970.–74.), Andre Mohorovičić (1974.–82.), Veseljko Velčić (1982.–86.), Ema Derossi-Bjelajac (1986.–90.), Petar Strčić (1991.–98.), A. Ladavac (1998.-2006.), Slavko Krajcar (2006.-15.) te Robert Matijašić (od 2015.). Aktualni glavni tajnik je Josip Šiklić.

Z. Črnja, koji je obnašao dužnost potpredsjednika ili glavnog tajnika, bio je sve do kraja života 1991. glavnim pokretačem aktivnosti. One su imale širok raspon, a prema kategorijama obuhvaćale su kulturno-umjetničke programe, znanstvene skupove, izdavačke djelatnosti (zbornici sa znanstvenih skupova, monografske edicije, antologijski izbori, dokumenti, edicija Istra kroz stoljeća), podizanje spomen-obilježja i akciju obnove Huma, te radne dogovore aktivista radi utvrđivanja i provedbe programa. Od početka su postavljeni visoki znanstveni i kulturno-umjetnički kriteriji, pa je tako već prvi program Čakavskoga sabora – Sabor čakavskog pjesništva u Žminju sadržavao definicije i spoznaje koje označavaju potpun teoretski zaokret u dotadašnjim gledanjima na čakavštinu i na pitanje hrvatske književne sinteze u cjelini. Nekoliko velikih i važnih programa ostvareno je zahvaljujući nastojanjima cjelokupne organizacije Čakavskoga sabora, obično u suradnji s jednom ili nekoliko katedara, kulturnih ili drugih organizacija. Godine 1974. i 1975. organizirani su, uz potporu JAZU, programi koji su nadišli vlastito vanjsko prigodno obilježje i učinci kojih u cjelokupnoj hrvatskoj kulturi i znanosti traju i danas. Bili su to programi u povodu 500. obljetnice beramskih fresaka autora Vincenta iz Kastva (1974.), obilježavanje 700. obljetnice Istarskoga razvoda i 400. obljetnice smrti Matije Vlačića Ilirika (1975.), utvrđivanje i realizacija Aleje glagoljaša i dr.

Veliko je postignuće izdavačke djelatnosti projekt edicije Istra kroz stoljeća, nastao na poticaj Z. Črnje i prema konceptu Josipa Bratulića, prihvaćen na izbornoj Skupštini Čakavskoga sabora 1977., a obuhvatio je niz istarskih tema na kulturnom i znanstvenom planu iz svih dijelova Istre i iz svih važnih razdoblja povijesti te sve njezine etničke i nacionalne kulturne krugove i fenomene. To je dovelo do potrebe za klasifikacijom, sažimanjem i sintezom informacija i vrijednosti te za čuvanjem i predočavanjem takvih rezultata, i to u obliku enciklopedijsko-antologijske biblioteke. U razdoblju od 1979. do 1990-ih izišlo je, godišnjim ritmom, šezdeset svezaka u deset kola. Od 1991. do 2010. knjige su izlazile neredovito, najčešće u malim nakladama, a objavljena su samo dva i pol kola, nepotpuno 11. (četiri sve­ska) i 12. (pet svezaka), do zaključno 13. kola (dva sveska), ukupno 11 knjiga. Zahvaljujući sunakladničkoj suradnji Čakavskoga sabora Žminj i Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika Pula te financijskoj potpori Istarske županije i Grada Pule, Istra kroz stoljeća ponovno je 2018. pokrenuta kao redovita edicija. U novom su uredništvu Boris Domagoj Biletić (glavni urednik), Goran Filipi, Nada Galant (tajnica uredništva), Irvin Lukežić, R. Matijašić, Rita Scotti Jurić i J. Šiklić (tajnik edicije).

Katedra Čakavskoga sabora Grobnik izdaje Grobnički list, jedino glasilo u Hrvatskoj na čakavskom narječju, a pojedine katedre također imaju bogatu izdavačku djelatnost te priređuju stručno-znanstvene skupove i događanja: Buzetski dani, Grobnička jesen, Dani Matka Laginje – u Klani, Mediteranski kiparski simpozij u Labinu (bio je član Čakavskoga sabora preko Katedre Labinska republika, koja se ugasila, a 2016. organiziran je kao udruga te će nastaviti članstvo), Novljansko kolo, Pazinski memorijal, Naš kanat je lip u Poreču, kolonija Prijatelji Roča, Proljeće u Ronjgima i Matetićevi dani u Rijeci u organizaciji Ustanove »Ivan Matetić Ronjgov«, Sabor čakavskog pjesništva Žminj i dr.

U Čakavskom saboru inicirane su ili započete djelatnosti koje su poslije bile upućene cjelokupnoj kulturnoj i društvenoj javnosti (savjetovanje o kulturnim prilikama u Istri u Poreču 1974.) ili određenom krugu kulturnih i društvenih subjekata (obnova Huma), a neke su preuzele druge organizacije. U okviru obilježavanja 30. obljetnice postojanja i rada Čakavskoga sabora u Žminju je 1999. uređena i otvorena Čakavska kuća, kao sjedište Čakavskoga sabora i mjesto događanja, s naglaskom na biblioteku Čakavijanu. Kulturni radnici Istre, Rijeke, Hrvatskoga primorja i otoka, uključujući se najvećim dijelom od početka u programe Čakavskoga sabora, pridonijeli su vlastitom ujedinjavanju i stvaranju zavičajne kulturne svijesti o zajedničkim vrijednostima i međusobnoj upućenosti. Čakavski sabor znanstveno je valorizirao i prinos Hrvata i istarskih Talijana razvoju kulture i civilizacije na tom našem području, vodeći se načelima multikulturalnosti i upozoravajući na to da je uloga Istre u hrvatskoj kulturi bila mnogo veća nego što se prije mislilo, a istaknutim pojedincima i pravnim osobama za iznimne prinose u radu dodjeljuje priznanja: Plaketu »Marulić« i Povelju »Zvane Črnja«.

http://www.cakavskisabor.hr/

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply