Liburnski zaljev, povijesni naziv za Kvarner (Kvarnerski zaljev) u starom vijeku (lat. sinus Liburnicus).

Tako je nazvan po Liburnima, prapovijesnom narodu koji je živio na području od rijeke Raše duž obale Hrvatskoga primorja do Ravnih kotara i rijeke Krke, te na svim otocima od Krka do Murtera. Posebno se taj naziv koristio za morsko područje između istočne Istre i Hrvatskoga primorja, s otocima Krkom, Cresom, Lošinjem i Rabom, jer se ono i u srednjem vijeku, pa i poslije, nazivalo Liburnijom.

Liburnski zaljev spominje Antoninski opis putova kada navodi putovanje morem od Pule preko „Liburnskog zaljeva“ do Zadra. Orozije, crkveni pisac u V. st., u kratkom pregledu zemljopisa istočnog Jadrana spominje Liburnski zaljev s Liburnskim otocima, očito misleći na sve sjeverne jadranske otoke. Liburnske otoke spominje i Strabon Amasejac, koji izrijekom kaže da ih ima četrdesetak, misleći prvenstveno na one južno od Krka, Cresa i Lošinja.

Sinonimni je zemljopisni pojam Flanatički zaljev (sinus Flanaticus), koji je vjerojatno stariji, a nastao je od naziva plemenske zajednice Flanonaca i naselja Flanone (danas Plomin), iako se vjerojatno odnosio samo na sjeveroistočni dio Liburnskog zaljeva. S vremenom je prevladao naziv Liburnski zaljev, i zbog važnosti koje je to područje imalo u kasnom Rimskom Carstvu, u ustrojstvu obrane granica Italije na Julijskim Alpama (Claustra Alpium Iuliarum). U Artemidora Efežanina, grčkog zemljopisca iz II. do I. st. pr. Kr., nalazi se Plominski zaljev kao naziv za Plomin Luku (Plominski Porat). I u Plinija Starijeg se javlja taj pojam, ali protegnut na cijelo morsko područje između istočne Istre i otoka Cresa. Peutingerov zemljovid ima Portus Flanaticus, napisan tako da nije jasno na što se odnosi, ali zacijelo ga valja tražiti između istočne Istre, Cresa i Lošinja.