Bijeli pelin

Bijeli pelin (Artemisia alba), višegodišnja biljka snažnog mirisa. Raste na suhim površinama koje sadrže nitrate, te u kamenjarima. Stanište ima u Labinu, Plominu, Svetom Lovreču, Bujama, Umagu i Savudriji. Listovi su zeleno-sive do bijele boje.

U Istri postoji nekoliko vrsta ove biljke, a najpoznatija među njima je Arthemisia absinthium. Za nju u talijanskim i hrvatskim dijalektima postoji jedinstveni naziv - pelin. Postojana je u gromačama, zidovima i živicama. Prve vijesti o njoj sežu u stare spise antičke Grčke i Egipta, gdje su zabilježeni podaci o mirisu i ljekovitim svojstvima biljke, posebno kod tretiranja crijevnih glista. Puna je eteričnim uljima, absintinom, taninom, nitratima i gorkim tvarima po kojima je dobila okus i miris. U malim količinama je vrlo cijenjena mirodija, dok se kod velikih oslobađaju toksični sastojci, zbog čega je iznimno otrovna. U današnjoj industriji se ponajviše koristi kod proizvodnje alkoholnih pića. Domaće tvornice proizvode poznati liker Pelinkovac, a strane Vermouth i bijeli Martini.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Claudio Pericin, Bakino smilje, Jurina i Franina, sv. 56., proljeće 1994., 57.