Crnobori, Tone (Antun/Anton), učitelj, profesor, publicist (Banjole, 24.IX.1917. - Jelovci kod Kringe, 28.III.2013.).

Prvih pet razreda talijanske osnovne škole završio je u školi Vinkuran, zatim je u Puli završio drugi razred gimnazije (liceo). U Zadru je 1935. stekao zvanje učitelja, u 18. godini života. Na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu 1956. diplomirao je pedagogiju, psihologiju i hrvatski ili srpski jezik. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1967. diplomirao je talijanski i latinski jezik te književnost. Prije početka Drugog svjetskog rata radio je u osnovnoj školi u Krapnu kod Raše, u Svetoj Katarini i u Belom na Cresu.

Od 1943. do 1945. djeluje u narodnooslobodilačkom pokretu (NOP) na području Istre. U međuvremenu, 1944. je položio tečaj za hrvatske učitelje te postao prosvjetni referent Kotarskog narodnooslobodilačkog odbora (NOO) Žminj sa zaduženjem da organizira hrvatske škole po selima središnje Istre.

Od 1946. do 1957. radi na području Zone B tadašnjeg Slobodnog Teritorija Trsta (STT) kao učitelj u osnovnoj školi Medigija, načelnik za prosvjetu, prosvjetni inspektor za područje Kotara Buje te nastavnik i ravnatelj Talijanske osnovne škole u Umagu. Zatim od 1958. do 1969. radi u Kotaru Pula kao pedagoški savjetnik, školski inspektor, načelnik Sekretarijata za prosvjetu i kulturu te direktor Zavoda za školstvo. Od 1970. do 1977. radi u pulskoj Općini kao načelnik Odjela za prosvjetu i kulturu te obnaša dužnost ravnatelja Centra za obrazovanje i kulturu. Plodnu djelatnost nastavio je i nakon umirovljenja 1977.

Objavio je dvadesetak radova u raznim zbornicima Istre i Rijeke te dvije knjige: Preporod hrvatskog školstva Istre u NOB (Zagreb 1963.) i Borbena Pula (1972.).

Dobitnik je 15 priznanja, nagrada i odlikovanja, među kojima medalje za hrabrost i medalje za zasluge (1949.) te nagrade za životno djelo Grada Pule (2007.).