Raša, panorama, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Neven Lazarević), 2016.

Raša

Rȁša (tal. Arsia, lokalno čakavski Aršija), naselje istočnoj Istri, na Labinšćini, u dolini rijeke Raše, oko 8 km njezina ušća i 5 km od Labina (45°5' N; 14°5' E; nadmorska visina 10 m), 1.184 stanovnika (2021.), sjedište općine.

Raša je najmlađi (samostalni) grad u Istri, podignut radi učinkovitijeg iskorištavanja na istom mjestu otvorenog ugljenokopa. Naselje i rudnik izgrađeni su na području na kojem se još od sredine XVIII. st. vadio kameni ugljen. Krapan, koji se nalazi u neposrednoj blizini Raše, posjeduje stariji ugljenokop i rudarsko naselje, a nakon što su ugljenokopi nacionalizirani 1925. te nakon što je izvršena bonifikacija Krapanske doline 1933.–34., stvoreni su uvjeti da se u vrijeme talijanske vlasti (fašističke ere) za samo 547 dana, 1936.–37., izgradi novi rudarski grad za 2.000 stanovnika, s planiranim povećanjem do 6.000 stanovnika. Naselje je svečano otvoreno 4.XI.1937. uz prisustvo niza dužnosnika i uglednika, među kojima vladinog izaslanika Horsta Venturija i kraljeva izaslanika vojvode od Spoleta. Sljedeće je godine uspostavljena i nova općina Raša (Comune di Arsia).

Urbanističko rješenje, projekte zgrada i interijera te nadzor obavio je arhitekt Gustavo Pulitzer Finali sa suradnicima. Projekt i izvođenje grada integrirani su, pa se istodobno izvode stambene jedinice te hotel, crkva sv. Barbare (zaštitnice rudara), gradska vijećnica, dom za mladež (Casa Balilla), škola, dječji vrtić, gradska toplana, pošta, sjedište Fascia (Fašističke stranke), radnički dom i kino, tržnica, vojarna, igrališta i niz trgovina. Organizacijski plan Raše sadržava »zoning«, tj. izdvajanje pojedinih funkcionalnih cjelina (stanovanje, javne funkcije, rekreacija, servisi), što potvrđuje da je pristup izgradnji i uređenju grada bio modernistički. Kako je Raša bila jedan od dvanaest planiranih citta di fondazione, koje je Mussolini namjeravao graditi (u Istri je izgrađen i Podlabin – Pozzo Littorio), postignuta kvaliteta nije se s vremenom izgubila, zahvaljujući i senzibilitetu Pulitzera Finalija, koji je ostvario visok stupanj usklađenosti nove arhitekture s okolnim ambijentom i tradicionalnim idiomima istarske arhitekture. Raša je fašističkoj vlasti postala svojevrsni uzor i model za urbanističko i arhitektonsko oblikovanje novih naselja, koji je potom našao primjenu u Carboniji, Sabaudiji i drugdje širom Italije.

Tijekom gradnje radni naziv naselja bio je Liburnia, ali je u konačnici dobilo ime Arsia po latinskom nazivu rijeke Raše (Arsia flumen, tal. Arsa).

Stanovnik Raše je Rašȏn, Rȁšan, Rašjȏn i Aršijan, stanovnica je Rašȏnka, Rȁšanka i Rašjȏnka, pridjevi su rȁšanski, rȁški, rašjȏnski.

Nakon Drugog svjetskog rata Raša se našla u procjepu između svoje fašističke prošlosti, zbog koje je zaspostavljana i prepuštena propadanju, i ekonomske blagodati od proizvodnje ugljena, zbog čega je bila veličana i poštovana. Jama Raša zatvorena je 1966., ali je tvrtka Istarski ugljenokopi Raša nastavila djelovati sve do zatvaranja posljednjeg rudnika na Labinšćini - Tupljaka (1999.). Danas se lokalno gospodarstvo uglavnom oslanja na prerađivačku industriju, trgovinu, poljoprivredu i ugostiteljstvo, a posljednjih godina raste i značaj turizma.

Općina Raša utemeljena je nakon izgradnje naselja 1938., a nakon Drugog svjetskog rata i pripojenja Istre Jugoslaviji ukinuta je i objedinjena u općinu Labin. Po osamostaljenju Hrvatske ponovno je uspostavljena 1993. Prostire se području od Svetog Bartula na sjeveru, duž južne doline rijeke Raše do njezinog ušća i zaljeva na zapadu te Kvarnera na jugu i istoku. Površina općine je 49 km2, a broji 2.809 stanovnika (2021.).

Na njezinom su području 23 naselja: Borbići (službeno Barbići, 55 stanovnika, 2021.), Brgod (174), Brovinje (71), Crni (20), Drenje (49), Koromašno (Koromačno, 139), Krapan (117), Kunj (81), Letajac (27), Most Raša (63), Polje (19), Raša, Rovni (Ravni, 64), Škitaca (Skitača), Stanišovi (33), Sveta Marina (49), Sveti Bortul (Sveti Bartul, 266), Sveti Lovrec (Lovreč) Labinski (ranije Diminići, 41), Škvaranska (1), Toped (Topid/Topit, 140), Trget (17), Trgetari (49) i Viškovići (129).

Područje općine samoupravno je organizirano u šest mjesnih odbora: Raša Donja (obuhvaća donje dijelove naselja Raša te sela i zaseoke Kokoti, Most Raša i Štalije), Raša Gornja (obuhvaća veći, gornji dio naselja Raša i Krapan), Sveti Bartul (obuhvaća sela i zaseoke Borbići/Barbići, Bečići, Kunj, Letajac, Sv. Bortul/Bartul, Toped/Topid i Zartinj), Trget (obuhvaća sela i zaseoke Brgod, Burjaki, Ivanušići, Kapelica, Kumini, Lončari, Macarini, Mikulezići, Perčići, Polje, Reburići, Rovinježi, Stanje, Škarpoci/Škarpoči, Trget, Trgetari, Vlaška i Županeti), Koromačno (obuhvaća sela i zaseoke Brovinje, Knapići, Koromašno/Koromačno, Stanišovi, Sv. Lovrec/Lovreč Labinski, Škitaca/Skitača, Viškovići - staro i novo naselje te Vlakovo) i Drenje (obuhvaća sela i zaseoke Bastijani, Cerovica, Crni, Drenje, Prkušnica, Rovni/Ravni, Sv. Marina, Škrkoni i Škvaranska).

Grb Općine Raša, usvojen 2003., starofrancuski je štit plavoga polja u kojemu je zlatna (žuta) rudarska lampa crvenog plamena i srebrnog (bijelog) odsjaja. Općinska zastava tamnoplave je boje s grbom u sredini, obrubljenim zlatnom bojom.

Dan inauguracije naselja Raša, 4. studenoga, obilježava se kao Dan općine.

https://www.rasa.hr/

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Antonio Rubbi, Moderna arhitektura u Istri, Pula 1995.; isti, Arhitekti modernog pokreta u Istri, biografska građa, Pula 1997.; Berislav Valušek, Gustavo Pulitzer Finali – Raša/Arsia, Rovinj 2000.; Statut Općine Raša, donesen 21. 8. 2009.; Statutarna odluka o izmnjenama i dopunama Statuta općine Raša, Službene novine općine Raša, 5/2013.; Provedbeni plan Općine Raša 2021. - 2025.; Povijest Raše na internetskim stranicama Općine Raša https://www.rasa.hr/o-opcini/povijest/, pristupljeno 30. 9. 2022.

Slučajna natuknica

Cerovlje