Vivoda, Alma (pravo ime Amabile, partizansko ime Maria), antifašistkinja (Čampore, 23.I.1911. - Trst, 28.VI.1943.).

Prva Talijanka koja je poginula u antifašističkom pokretu otpora. Nakon što je završila osnovnu školu vodila je obiteljsku gostionicu u Miljama, koja je postala sastajalištem antifašista. Organizirala je demokratski pokret žena, izdavala tipkopisani list La nuova donna, a 1942. uspostavila je vezu s Osvobodilnom frontom i partizanima na Krasu i u Istri. Zbog policijskih progona prešla je u siječnju 1943. u ilegalu u Trstu, gdje je poginula u oružanom sukobu s karabinjerima, nekoliko dana nakon što joj je u Istri poginuo muž, također antifašist, Luciano Santalese.

U njezinu je čast 20.V.1944. osnovan u Socerbu talijanski »Bataljun Alma Vivoda«, sastavljen od dragovoljaca iz Gruppi d'Assalto Partigiani (GAP), na temelju sporazuma od 4.IV. iste godine između zapovjedništava, korpusa Corpo Volontari della Libertà i IX. korpusa. Bataljun je bio dio 14. udarne brigade »Garibaldi Trieste«, sa širokom autonomijom. Zadaća mu je bila izvoditi akcije i novačiti talijanske dragovoljce duž obale od Pirana do Trsta. Djelovao je uglavnom kao podrška GAP-u, te je uspješno prodirao i na Bujštinu. Neprekidni dotok novih dragovoljaca otežao je stanje u bataljunu, koji je djelovao na otvorenom. U studenom je zapao u teškoće na području Topolovca, a 25.XI.1944. bio je opkoljen i uništen. Poginuli su zapovjednik Paolo Zaccaria - Zaro i pet partizana. Na brežuljku između Hrvoja i Kućibrega podignut je 1959. spomenik s natpisom: »Na trajnu uspomenu hrabrim borcima hrvatske, slovenske i talijanske narodnosti, vjernim sinovima Istre«.