Fogar, Luigi (Alojzije), biskup (Pevma kraj Gorice, 27.I.1882. - Rim, 26.VIII.1971.).

Nakon završenoga studija teologije u isusovačkom institutu u Innsbrucku 1907., zaređen je za svećenika te nastavio studij na rimskoj Gregorijani (1907. -08.). Nakon toga je bio prefekt i profesor dogmatike u goričkoj bogosloviji, 1915.-17. boravio u Ljubljani te 1917. doktorirao u Innsbrucku. Nakon toga bio je osobnim tajnikom goričkoga nadbiskupa i profesor crkvene povijesti u bogoslovnom sjemeništu do 1923., kada je imenovan tršćansko-koparskim biskupom.

Stolovao je u Trstu u vrijeme uspona fašizma i nasilnoga potalijančivanja Slovenaca i Hrvata. Zauzimao se za vjersku obnovu i miran suživot Hrvata, Slovenaca i Talijana, širio je Katoličku akciju, karitativnu djelatnost i tražio da sjemeništarci u njegovoj biskupiji uče također hrvatski i slovenski jezik. Branio je prava hrvatskog i slovenskog pučanstva pred vlastima, osuđivao je nasilja nad netalijanskim svećenicima i vjernicima. S drugim biskupima Julijske Venecije tražio je od državnih vlasti slobodnu uporabu materinskog jezika u bogoslužju i u vjeronauku te s takvim zahtjevima tražio prijam kod Sv. oca, talijanskog ministra unutrašnjih poslova i Benita Mussolinija, kojemu je 1932. uputio prosvjed. Lokalni tisak pisao je protiv njega, osobito 1930.-34., pokušavajući ga zaplašiti i zaustaviti.

Godine 1936. morao se zahvaliti na biskupskoj časti u Trstu i Kopru, na kojoj ga je 1938. naslijedio Antonio Santin. Povukao se u Rim, gdje je živio kao naslovni biskup Patrasa, te obnašao mnoge visoke crkvene dužnosti, ali je i dalje pratio ljudska i vjernička prava u južnom Tirolu i Julijskoj Veneciji.