Julijska krajina, Julijska Venecija (tal. Venezia Giulia, slov. Julijska krajina), talijanski zemljopisni i upravni naziv za područje od Jadranskoga mora do Julijskih Alpa, kojim prolazi rijeka Soča, uključujući kraške visoravni i istarski poluotok.

Naziv je u Milanu predložio lingvist Graziadio Isaia Ascoli u članku "Le Venezie" u tjedniku L'Alleanza, 23.VIII.1863., objavljenom i u časopisu Museo di famiglia, a proširio se širenjem Kraljevine Italije (osnovane 1861.) do Udinske pokrajine (1866.). U povijesnoj pozadini naziva jest činjenica da su Rimljani za Julijevaca (gens Julia) svojoj vlasti podvrgnuli prostor južno od Julijskih Alpa, te pozivanje na stare mletačke istočnojadranske posjede, čime se naglašavalo zanimanje Kraljevine Italije za to područje (iredentizam).

Do 1918. naziv nije imao nikakve zemljopisne ni upravne vrijednosti, a rabio se samo u nacionalističkim polemikama i iredentističkim posezanjima u uskim talijanskim kulturnim i političkim krugovima. Vrijednost i uporaba naziva promijenila se poslije 1918., nakon što je Kraljevina Italija, koja je iz I. svjetskog rata izašla kao pobjednica, zauzela dotadašnje Austrijsko primorje. Pripajanjem Italiji naziv je primijenjen na područje Austrijskoga primorja, osim otoka Krka, ali uključujući nekoliko mjesta u Kranjskoj (Idrija, Postojna, Ilirska Bistrica), a od 1924. i Rijeku. Unatoč očitom političkom značenju, kojemu je namjera bila naglasiti talijanstvo višejezičnoga područja (hrvatski, talijanski, slovenski, furlanski, u prošlosti i njemački i dr.), naziv je isprva zadržao samo zemljopisni karakter.

Talijanska upravna podjela temeljila se na pokrajinama (province), te su na području stečenom 1918. s vremenom utemeljene pokrajine Trst, Pula (ili Istarska), Zadar, Rijeka (od 1924.) i Gorizia (od 1927.), dok se izraz Julijska Venecija i Zadar koristio u skupljanju statističkih podataka (popisi stanovništva, istraživanja iseljavanja), označujući pritom jedno od zemljopisnih područja (compartimenti) Kraljevine Italije. Tek se od 1927., kad je utemeljena pokrajina Gorizia, odvojena od Furlanije, čvrsto oblikovala Julijska Venecija (u koju je uključen i Zadar), površine 8.878 km2, s 978.942 stanovnika (1931.).

U II. svjetskom ratu, njemačkim zauzećem 1943.–45. područje od Udina do Ljubljane, Rijeke i Pule uključeno je u Jadransko primorje. Već od rujna 1943. slovenski NOP upotrebljavao je naziv Slovensko primorje, kojim je označavao područja što ih je namjeravao priključiti Sloveniji, bez određivanja zemljopisne granice. Istodobno je hrvatski NOO za Istru spominjao »hrvatsku Istru«, koja se protezala do Dragonje. Poslije rata, odredbama Pariškoga mirovnog ugovora (1947.) Julijska Venecija podijeljena je između Italije, Jugoslavije i Slobodnog Teritorija Trsta (STT). Londonskim memorandumom (1954.), koji je STT podijelio između Italije i Jugoslavije, naziv Julijska Venecija preuzela je Republika Italija za pokrajine Goricu i Trst (678 km2), ali s točno određenom upravnom ulogom, zahvaljujući statutu Autonomne regije Furlanija–Julijska Venecija (tal. Friuli–Venezia Giulia), osnovane 31.I.1963. ustavnim zakonom br. 1.