Justinijan I., bizantski car (482-565), vladao od 527. Težio je obnovi rimske vlasti na zapadnom Sredozemlju. Njegovi su vojskovođe srušili vandalsku (Belizar, 534) i ostrogotsku državu (Belizar i Narzes, 535-555) te zauzeli jugoistočnu Hispaniju. Ostrogotskoj je državi pripadao i Ilirik, te je tako Istra dospjela pod bizantsku vlast. 

Dao je kodificirati rimsko pravo (Corpus iuris civilis), čime je učvrstio pravne temelje javnoga i privatnoga života u svojoj državi. Zakonik je tijekom srednjeg vijeka u Europi služio kao glavni pravni izvor, stoga je jedan od najvažnijih zakonika u povijesti uopće. Nastojao je uspostaviti vjersko jedinstvo progoneći pripadnike drugih kršćanskih učenja. Crkvu je u potpunosti podredio svom utjecaju, a vjerskim je naredbama nastupao kao teolog i tumač pravovjernosti. Tako je izazvao i tzv. raskol Triju poglavlja (istarski raskol). Štitio je male posjednike priječeći zakonskim mjerama stvaranje veleposjeda. Unatoč svim uspjesima, država je na kraju njegove vladavine bila u velikim gosp. teškoćama jer je preopteretio državnu blagajnu skupim vojnim i graditeljskim pothvatima. U njegovo je doba započeo i proces kastrizacije u Istri, tj. izgradnje mreže manjih utvrda koje su trebale štititi stanovništvo i prometnice od upada Slavena i drugih naroda.