Carli (Carlo, de Carli, De Carlo, Decarli), koparska plemićka obitelj (XIV.-XX. st.).

Nije dokazano da potječe iz Ankone ili Siene, kako se u prošlosti često tvrdilo, a vjerojatnije je da je prezime lokalnoga podrijetla, jer se javlja u Piranu 1209., u Bujama 1254., u Izoli 1281. i Kopru od 1347. To potvrđuje i činjenica da se u popisu od 67 prezimena iz drugih mjesta donesenu na kraju prve matice vjenčanih u Kopru (1588.-1601.) ne spominje. Već u prvim maticama krštenih (od 1554.) prezime nose 34 obitelji.

Ključni događaj pri kojem se spominju jest „restitucija“ Velikoga vijeća (ukinuto nakon pobune 1348.), do koje je došlo 1431. Tad je u njega uključen ser Andrea de Carlo quondam Petri de Justinopoli, kojega valja držati rodonačelnikom svih grana upisanih u Vijeće. Važnije osobe bili su Cesare, vitez Svetoga Rimskoga Carstva (1348.), Giacomo, feudalni gospodar posjeda San Michele in Ceresario (1364.), Simone, vitez, izaslanik francuskog kralja u Austriji (1430.), Domenico, biskup Zakinta i Kefalonije (1550.), Innocente, vitez koji je umro na Malti ratujući protiv Turaka (1565.), Zuanne, bilježnik u Poreču (1626.), Giovan Rinaldo, dragoman (1677.) te Agostino, opat u Bistri kraj Vrhnike (1690.). Rinaldo, koji je postao grofom 1716., otac je Gian Rinalda, najpoznatijega predstavnika obitelji, a Gian Rinaldov sin Agostino C. Rubbi autor je više djela, od kojih su neka još neobjavljena.

Nakon stjecanja grofovskoga naslova plemićka grana (ugašena 1825. smrću Agostina) može se razlikovati od grana obitelji ballottina (koji su mogli glasovati, ali nisu mogli biti birani), koji se raspoznaju karakterističnim nadimcima (Cache, Carlon, del Bianco, del Moro, Merlo nel '900, Barono, Berdin, Robba, Zanrobba i Zaroba).

U novijim razdobljima više je (De) Carlija koparskoga podrijetla posvjedočeno i u Gorici, Rijeci, Piranu, Umagu, Rovinju i Puli. U Kopru je 1945. postojalo još 117 obitelji (Cadastre National d'Istrie), a sve su se iselile 1950-ih. Nepouzdana su dva međusobno različita rodoslovna stabla koja za rodonačelnika navode Almerica (1170.), a mogu se vidjeti na slici u porečkome Muzeju i u bilježničkom prijepisu u Archivio di Stato di Trieste.