Rossipal, Anton, šumar, šumarski činovnik, organizator i publicist (Varhošt' [njem. Haslicht], Libavá, Moravska, 14.IV.1852. ‒ Opatija, 3.II.1906.).

Potječe iz obitelji uglednih šumara, starija braća Eduard i Franjo su bili glavni šumari Zagrebačke nadbiskupije. Gimnaziju je pohađao u Olomoucu, nekadašnjem glavnom gradu Moravske, potom Moravsko-šlesku šumarsku školu u Sovincu (Mährisch-schlesische Forst-Schule zu Eulenberg).

Godine 1874. položio je državni ispit za samostalnu šumarsku upravnu službu te se zaposlio u Zemaljskoj vladi u Ljubljani gdje je 1875. postao šumarski pristav. Sljedeće godine premješten je u Primorsko namjesništvo u Trstu, gdje je 1879. unaprijeđen u šumarskog povjerenika. U tom je razdoblju radio u Kranjskoj i Istri. Radeći u Istri, stekao je zasluge oko pošumljavanja kraških goleti i degradiranih površina te na sprečavanju prekomjernih sječa.

Godine 1885. pozvan je u ministarstvo za poljoprivredu u Beču, gdje je 1890. napredovao u višeg šumarskog povjerenika. Od 1892. ponovno je u Trstu kao državni šumarski nadzornik za Primorje, a od 1893. savjetnik.

Nakon smrti ministarskog savjetnika Ivana Salzera 1895. vratio se Beč i u Ministarstvu poljoprivrede vodio tehničke poslove za šumsko redarstvo i uređenje bujica, kao viši savjetnik od 1896., a od 1900. praktički kao ministarski savjetnik, što je formalno bilo potvrđeno imenovanjem 1903. Te je godine na njegov prijedlog pri ministarstvu uspostavljen poseban odjel za bujične vodotokove. U ministarstvu je bio i predstojnik odjela za šumsko redarstvo.

Rossipal je bio među osnivačima Kranjsko-primorskog šumarskog društva 1875. (osnivačka skupština održana je u Postojni), a od 1896. do smrti njegov prvi potpredsjednik. Godine 1897. preuzeo je uređivanje glasila društva Mitteilungen des krainisch-küstenländischen Forstvereines te je uredio godišnjake od 1898. do 1905. (od XVII. do XXIII. sveska). Svojim izuzetnim poznavanjem struke, ali i slavenskih jezika uspješno je izgradio i podignuo šumarsku tehničku i upravnu službu u tadašnjoj Austriji.

Umro je dok je bio na liječenju u Opatiji. Za Rossipalov nadgrobni spomenik u Opatiji kipar Alojzij Repič isklesao je 1907. mramorno spomen-poprsje koje nije sačuvano.