Pazinka, pazinska kemijsko-tekstilna industrija osnovana 1958., a prestala s radom 2002.-03., kada je prodana u dijelovima novim vlasnicima koji su u tim pogonima pokrenuli druge poslovne aktivnosti.

Više od 40 godina tvornica je ubrzano razvijana usvajajući nove proizvodne tehnologije i isporučujući proizvode kupcima na domaćem i inozemnom tržištu pa je postala središnjom točkom gospodarskog razvitka Pazinštine.

Poduzeće, osnovano kao Tekstilna industrija Pazin, započelo je proizvodnju širokih pamučnih tkanina na 10 tkalačkih razboja na ledini pokraj sela Valići. Nakon godinu dana preimenovano je u Pazinka i povećalo kapacitet tkaonice za proizvodnju pamučnog posteljnog platna na ukupno 128 razboja. Razvojem tvrtke usvojena je i tehnologija predenja, a sredinom 1960-ih razvijena je i proizvodnja plastificiranih zidnih tapeta. Tkaonica je potpuno rekonstruirana 1965., kada je kapacitet povećan na 13 milijuna m2 pamučne tkanine godišnje, uz 660 zaposlenih.

Nakon ispitivanja tržišta, koncem 1960-ih je zaključeno da će proizvodnja i proizvodi iz poliesterskih vlakana sve više potiskivati preradu i potrošnju prirodnih vlakana. U skladu s tim, izgrađen je manji pogon za teksturiranje poliesterskih vlakna koji se kasnije znatno proširio.

U razdoblju 1969.-73. izgrađene su dvije nove tvornice: prva kao zajedničko ulaganje s talijanskim partnerima s kapacitetom 3300 tona godišnje za proizvodnju sintetičke pređe (teksturirana poliesterska pređa, polipropilen filament, taslan teksturirana pređa i ovijena elastomerska pređa), a druga za proizvodnju efektne pređe namijenjene izradbi modne odjeće u trikotažnoj industriji i tkaonicama, s kapacitetom od 500 tona.

Izgradnja vunarskog kompleksa, odnosno proizvodnja prediva za trikotažnu industriju s vlastitom bojadisaonicom započela je 1973. Dvije godine kasnije puštena je u pogon tvornica za proizvodnju papirnatih, plastificiranih i pjenastih zidnih tapeta, ukupnog instaliranog kapaciteta od četiri milijuna rola godišnje.

U Žminju je izgrađena predionica 1986. Tvornica za proizvodnju polipropilenskog filamenta, kapaciteta 800 tona godišnje, izgrađena je 1987. u okviru sintetičkog kompleksa. Nova predionica pamuka kapaciteta 1000 tona godišnje izgrađena je 1988.

Tako je poduzeće od prvih ulaganja u tkalačke razboje preraslo u tekstilno-kemijsku tvornicu s predionicom vune u Žminju i nizom proizvodnih sektora u Pazinu: pamučnim kompleksom, efektnom pređom, sintetičkom pređom, polipropilenom, proizvodnjom tapeta, proizvodnjom valjaka, energetikom i održavanjem.

Na vrhuncu poslovnog uspona, 1980-ih, zapošljavali su više od 1700 radnika, a najzaslužnija osoba za uspjeh bio je direktor Miljenko Benčić.

Koncem 1991. bilo je ukupno 1464 zaposlenika. Radnički savjet je 28.V.1992. donio odluku o pretvorbi (tj. pretvaranju društvenoga oblika vlasništva u državno vlasništvo da bi ga država privatizacijom, uz naplatu cijene imovine, mogla pretvoriti u privatno vlasništvo). Tada je zakonski predstavnik bio Bogdan Medančić, a predsjednik radničkog savjeta Nevio Močibob. Pretvorbom je društveno poduzeće Pazinka postalo dioničko društvo 19.XI.1992. Temeljni kapital je iznosio 47,4 milijuna njemačkih maraka i bio je podijeljen na 474 437 dionica, svaka nominalne vrijednosti 100 maraka.

Hrvatski fond za razvoj posjedovao je 64,1 % kapitala, Fond radnika 19,3 %, Fond poljoprivrednika 8,3 %, Croatia osiguranje 4,5 %, a 140 malih dioničara imalo je 3,8 %.

Tijekom 1993. društvo je otplaćivalo dionice za zaposlenike i ustezalo uplaćeni iznos iz plaća svakog pojedinog zaposlenika. Drugi mali dioničari (umirovljenici) uplaćivali su obroke pojedinačno svaki za sebe.

Između 1995. i 1999. društvo je u dva navrata sanirano zbog neprofitabilnog poslovanja i gubitaka. Prvi proces sanacije odvijao se od 3.XI.1995. do 24.VII.1997. Programom su zbrinuta 163 zaposlenika.

U veljači 1996. je Vjerovničko vijeće donijelo odluku o pripajanju 11 povezanih društava matičnoj tvrtki Pazinka: Tekstil, Sintetika, Tapete, Efektna pređa, Financije, Maloprodaja, Public relation, Prehrana, Održavanje, Kadrovske usluge i Opće usluge.

U prosincu 1996. na Skupštini društva donesena je odluka o pokriću akumuliranih gubitaka na teret temeljnog kapitala. Nakon smanjivanja je nominalna vrijednost jedne dionice iznosila 149,9 kuna, a povećana je na 200 kuna 1997. prilikom pretvaranja zadržane dobiti u kapital.

U listopadu 1997. dogodio se ekološki incident u proizvodnom kompleksu izazvan istjecanjem mazuta u okoliš, što je uzrokovalo štetu od 2,2 milijuna kuna.

Od ožujka 1998. do studenoga 1999. raskinuti su svi ugovori o prodaji dionica s malim dioničarima i u portfelj državnog fonda prenesene neotplaćene dionice.

Žiroračuni Pazinke bili su neprekidno blokirani od 3.XII.1998. te su otad postojali uvjeti za stečaj. Fond je preporučio skupštini društva donošenje odluke o neprijavljivanju stečaja radi provođenja restrukturiranja i privatizacije te je takva odluka i donesena. Druga sanacija Društva obavljena je 1999.

Prvi natječaj za prodaju većinskog paketa dionica održan je 1999., ali je raskinut jer kupac nije dostavio garanciju. Na drugi natječaj u 2000. nitko se nije javio pa je Vlada Republike Hrvatske (RH) donijela odluku o prodaji dionica društva iz portfelja Fonda za jednu kunu, ali uz brojne uvjete. Njih nije zadovoljio ni jedan ponuditelj. Zbog toga je Fond u studenome 2000. pozvao potencijalne ulagatelje da podnesu pisma namjere. Za kupnju dionica pristigla je samo jedna ponuda, koja je ocijenjena neprihvatljivom.

U siječnju 2001. Upravni odbor Fonda predložio je privatizaciju društva u okviru stečajnog postupka s preustrojem. U veljači je Ministarstvo financija podnijelo Trgovačkom sudu (TS) u Rijeci prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Dana 27.III.2001. otvoren je taj postupak zbog nesposobnosti društva za plaćanje i evidentiranih nepodmirenih obveza u ukupnom iznosu od 30,64 milijuna kuna.

Društvo u stečaju nastavilo je proizvodnju u svim poslovno-proizvodnim objektima osim u Tapetama, gdje je već ranije obustavljena zbog negativnih kretanja na tržištu prodaje zidnih tapeta.

Stečajno vijeće (SV) je u srpnju 2001. donijelo odluku o prodaji društva kao cjeline, uz početnu cijenu od 11,3 milijuna maraka. Također je objavljena početna prodajna cijena za poslovno-proizvodne cjeline. Ako bi ukupne pojedinačne ponude bile više od ponude za cjelinu, prihvatile bi se ponude za prodaju po pojedinim dijelovima.

SV je 18.IX.2001. odlučilo da se imovina društva proda kao cjelina tvrtki Matatia & CO.S.n.c. iz Trsta za 12 milijuna maraka. U žalbenom postupku, u studenome 2001., rješenje je Visoki trgovački sud RH ukinuo zbog neutvrđivanja pitanja koja se tiču uzajamnosti s Italijom glede sudjelovanja stranih osoba u postupcima prodaje imovine te zbog postupka stjecanja nekretnina stranih pravnih osoba na području RH.

Zbog toga su nekretnine (28 objekata ukupne neto građevinske površine 45 586 m2) prodane 2002.-03. za 5,7 milijuna eura društvima koja su registrirana u RH, a čiji osnivači i vlasnici su hrvatski, belgijski, talijanski i ruski državljani.

Zagrebački Ziche kupio je predionicu Žminj, umaški Valis kupio je Tekstil, pazinski MB Gumi protektor i trgovina kupio je Efektnu pređu, pazinski Reginex kupio je Skladište, zagrebački Pazin textiles kupio je Sintetiku i polipropilen, a pulski Promet-trans kupio je Tapete i staru upravnu zgradu.

Dio radnika zaposlen je kod novih vlasnika, a dio je upućen na Zavod za zapošljavanje. U svim proizvodnim objektima nastavljena je proizvodnja i to u objektima u Pazinu u dvije ili tri smjene, a u Žminju u četiri smjene.

Koncem 1993. u društvu je bilo 1239 zaposlenika, dok ih je koncem 2001. bilo 577. U listopadu 2003. bilo ih je 400, od čega u predionici Žminj 70, u Sintetici i polipropilenu 110, u Efektnoj pređi 97, u Tekstilu 76, u Tapetama 25 i u Društvu u stečaju 22 zaposlenika. Kod drugih poslodavaca koji su kupili poslovno-proizvodne objekte društva u stečaju bilo je 378 zaposlenika.

Do veljače 2003. zaposlenicima je isplaćen cjelokupan iznos otpremnina od 14,9 milijuna kuna, a do srpnja 2003. jubilarne nagrade i potpore za bolovanja iz 2001. i 2002. u iznosu od 637 tisuća kuna.

Bogdan Medančić bio je direktor društva do 10.XI.1992., Antun Fabris do 15.VII.1993., Mladen Močibob v. d. direktora do 24.XI.1993., Damir Ćus predsjednik Uprave do 1.I.1998., Vlado Črnac do 19.V.2000., M. Močibob do 27.III.2001., a potom je društvo preuzeo Veljko Karabaić, stečajni upravitelj. Naslijedio ga je 1.IX.2003. Bruno Ahel, član tvrtke za obavljanje stečajno-upraviteljske službe Ahel – Karabaić.

TS u Pazinu je 31.XII.2008. zaključio stečajni postupak nad Pazinkom, koja je brisana iz Sudskog registra 2.VII.2009.

Velik požar buknuo je 17.IX.2012. u jednoj od hala bivše Pazinke koju je tvrtka Brati Ritoša koristila kao skladište. Zgrada se potpuno urušila. Novouređeni poslovni prostori te tvrtke svečano su otvoreni 13.V.2017.

Jedan ogranak Pazinke nastavio je poslovati nakon propasti matične tvrtke. Pazinka-Optima je osnovana 1995. iz bujske tvrtke Optima i od radnika nekadašnjeg odjela informatike u Pazinci.

Kemijsko-tekstilna industrija Pazinka je od 1970. sponzorirala Sportsko društvo Pazin, koje je tada promijenilo ime u Nogometni klub (NK) Pazinka.

Zvonimir Blažević, rukovoditelj službe za odmor i rekreaciju radne organizacije Pazinka je 1981. dao poticaj osnutku Planinarskog društva (PD) Pazinka.

I NK i PD su zadržali ime Pazinka nakon propasti glavnog sponzora.

Ruža Pazinke je nagrada koja je dodjeljivana od 1976. do 1992. (osim 1991.) za najbolje ostvarenu ulogu suvremene žene u nekom od filmova prikazanih na filmskom festivalu u Puli. Poticala je filmsko stvaralaštvo i istovremeno promovirala tvornicu Pazinka. Dobitnicima se uručivala u Pazinu na prigodnoj projekciji filma u kojem su ostvarili nagrađenu ulogu.