Kukurin, Ivan, turistički i ugostiteljski djelatnik (Belići kod Kastva, 23.IX.1934. – Poreč, 30.X.2023.).

Sin Ivana i Marije, rođ. Jurčić. Djetinjstvo je proživio u Kastvu, gdje je stekao osnovno obrazovanje. Srednju školu pohađao je u Vinkovcima, a na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao je 1959. te kasnije i magistrirao u području prehrambene tehnologije.

Nakon završetka fakulteta i vojne službe, započeo je svoju karijeru u turizmu.

Nakon prvog ljetnog posla na sportu u porečkoj Plavoj laguni, direktor Anton Štifanić imenovao ga je 1963. direktorom turističkog naselja Plava laguna. To su bili počeci organiziranog turizma u Poreču i Hrvatskoj. Turističkim naseljem Plava laguna rukovodio je pet godina.

Usporedno s direktorskom funkcijom, predavao je tehnologiju za kuhare i konobare u porečkoj srednjoj školi, obrazujući više generacija ugostitelja.

Godine 1967. kreće u izgradnju restorana Kukuriku u Voloskom. Na Štifanićev se poziv 1968. vraća u Plavu lagunu, gdje vodi izgradnju hotela Laguna u Zagrebu, prvog hotela u „plavom lancu gradskih hotela Plave lagune“.

Nakon izgradnje hotela, vratio se u Poreč te postao direktor Tehnološkog pogona - poljoprivrede, pekarstva, ribarstva i trgovine, integrirajući ih u sustav Plave lagune. Direktorom razvoja Plave lagune imenovan je 1972., gdje je ostao pet godina. Tijekom tog razdoblja izgrađeni su mnogi kapitalni objekti, uključujući više hotela, vinski podrum, turističko naselje Červar Porat i mnogi drugi, koji su obogatili Istru i Poreč.

U tom dinamičnom i za hrvatski turizam važnom razdoblju od 1963. do 1977. izgrađeni su gotovo svi turistički objekti na Poreštini, čemu je Kukurin dao važan doprinos.

Prešao je 1978. u Složenu organizaciju udruženog rada (SOUR) Istra Jadran, gdje je radio na projektima hotelijerskog savjetovanja diljem jadranske obale, doprinoseći razvoju hotelijerstva i turizma u Hrvatskoj. S timom iz Istra Jadrana vodio je projekte izgradnje Slovenske plaže u Budvi, tehnološke projekte i uvođenje buffet-restorana u Jadranki u Malom Lošinju, Rapcu, Rivieri u Poreču, Jadran-turistu u Rovinju i mnogim drugim hotelijerima.

Nakon 1990. prelazi u privatno poduzetništvo nastavljajući raditi na projektima savjetovanja u području prehrambene tehnologije.

Za Poreč, mjesto gdje je s obitelji proveo najveći dio svog života, znao je reći: „Nevjerojatno je koliko se toga izgradilo i razvilo, od jednog malog mjesta, gotovo bez ljudi, izgradili smo jedan grad za dobar život. Sve je to omogućio turizam“.