Kaldȋr (tal. Caldier), naselje 5 km jugoistočno od Motovuna (45°19′N; 13°51′E; 261 m nadmorske visine); 228 stanovnika (2021.); općina Motovun.

Nalazi se na vrhu brežuljka, iznad potoka Monfrini, koji se u Mirnu ulijeva sjeverno od Motovuna (ispod gradine).

Stanovnik je Kaldičȃr, stanovnica Kaldičȃrka, a pridjev kaldȋrski. Stanovnici se bave uglavnom poljodjelstvom (vinova loza, povrće, voće), stočarstvom i vinarstvom, a Kaldir slovi za najvećeg proizvođača voća u Istarskoj županiji. U novije vrijeme prisutan je i agroturizam.

Položaj naselja i okolne uzvisine bili su prapovijesne gradine, a ima i tragova nastanjenosti u rimsko doba te u ranom srednjem vijeku. U razvijenom srednjem vijeku pripadalo je motovunskoj općini i slijedilo njezin povijesni razvitak. Pod mletačkom vlasti bilo je od 1278. do 1797., a nemirno je bilo zbog blizine granice s Pazinskom knežijom. Kako je zbog ratova i bolesti u XIV. i XV. st. naselje opustjelo, tijekom XVI. st. naseljeni su Hrvati izbjegli pred Osmanlijama iz Dalmacije.

Župna crkva sv. Ivana Krstitelja izgrađena je 1875. na mjestu starije (obnovljena je 1923. i 1985.), a crkvica Sv. Trojstva, u kojoj je bio glagoljski natpis iz 1594., izgrađena je 1909., također na mjestu starije. Na padinama zapadno od Kaldira, prema Karojbi, nalazio se benediktinski samostan sv. Elizabete (IX.–XIII. st.); obnovili su ga pavlini, koji su ga napustili 1579.

Slike