Benedetti, Andrea, povjesničar (Rovinj, 24.V.1895. - Fiume Veneto, 1.VII.1978.).

Ljeti 1914. prebjegao je u Kraljevinu Italiju, kako ne bi bio unovačen u austrougarsku vojsku, te se sklonio kod majčinih rođaka, obitelji Montereale Mantica, u Pordenoneu. Godinu kasnije javio se kao dragovoljac u talijansku vojsku s činom poručnika, a poslije rata je sudjelovao u D'Annunziovom pothvatu u Rijeci.

Kad je talijanska vojska zauzela Rijeku, razvojačen je i upisao je sveučilišni studij humanističkih znanosti (lettere) te je nakon toga počeo raditi u tršćanskom liceju Francesco Petrarca. U Trstu je surađivao s časopisima objavljujući tekstove o istarskoj povijesti, ali i o istarskoj suvremenosti. Međutim, glavnina njegova historiografskog djelovanja usmjerena je k povijesti Furlanije i istočnog Veneta (L'antico ordinamento civile di Pordenone, 1924.; La partecipazione dei Pordenonesi alle guerre del risorgimento e l'opera del conte Giacomo di Montereale, 1938.; La cultura umanistica a Pordenone, 1950.; Storia di Pordenone, 1964.).

Godine 1935. imenovan je ravnateljem liceja Cremonino u Centu (Ferrara), ali se i dalje bavio istarskom i pordenonskom povijesti. Poslije Drugog svjetskog rata imenovan je ravnateljem liceja Ricasoli u Grossetu, a potom je premješten u Viterbo. Godine 1950. osnovao je časopis i niz monografija Il Noncello, a pod tim imenom ubrzo je osnovana kulturna udruga.

U mirovini je živio u Rimu, gdje je nastavio pisati monografije o poznatim Furlanima, a samo se usputno u svojim radovima doticao istarskih tema, uglavnom iredentistički („Rovigno d'Istria per l'Italia“, Pagine istriane, 23, 1968., 81-114).