Lušičić, Andre (Andro), ilustrator, scenarist, redatelj i glumac (Kamenjak kod Grižana, Vinodol, 22.II.1924. – Zagreb, 20.IX.1998.).

Osnovnu školu polazio je u Grižanama, nastavio u Virovitici, a završio u Zagrebu, gdje je i pohađao gimnaziju.

Primljen je u Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) 1940., a 1941. postaje sekretar skojevske grupe i član troškolskog rukovodstva. Bio je aktivan u narodnooslobodilačkom gradskom pokretu dok 1942. nije uhićen, ali uspijeva pobjeći i pridružuje se partizanskom pokretu u Hrvatskom primorju kao pripadnik 14. primorsko-goranske brigade. Zbog zapaženih ilustracija u brigadnom glasilu pozvan je u Agitacijsko-propagandni odjel (Agitprop, Prop-odjel) Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske u Otočcu, gdje s drugim autorima ilustrira razne listove, izrađuje plakate i crta političke karikature. Na oslobođenom području sudjeluje na izložbama slikara-partizana u Otočcu i Crikvenici, a u Ravnoj Gori priređuje samostalnu izložbu karikatura. Okušao se i u glumi.

Nakon kapitulacije Italije premješten je krajem 1943. u Agitprop Oblasnog narodnooslobodilačkog odbora (NOO) za Istru, a kratko je bio i u Prop-odjelu Okružnog NOO-a Pule (gdje je na Tondulonu kod Kranjčići sudjelovao u osnivanju „tehnike“, tj. mjesta ciklostilnoga umnažanja partizanskih promidžbenih materijala), ali se zbog nemogućnosti djelovanja vraća u oblasni Prop-odjel na Planik. Nakon što je rad na Poluotoku postao preopasan zbog njemačkih pretresa terena (raštrelamenata), Odjel se početkom 1944. premješta na lokalitet Čvije kraj izvora Rečine (Rječine). Tajne tiskare nalazile su se u Benašima, u kući Berta Lučića („štamparija Pobjeda“) i Kosima kod obitelji Sušanj („štamparija Sloboda“) na Kastafšćini. Lušičić je crtao ilustracije za partizanske novine Glas Istre, Il Nostro giornale, Istranka, La donna istriana, Jedinstvo mladih i Noi giovani, kao i za brojne brošure i letke. Najznačajniji je kao likovni urednik hrvatske Početnice, namijenjene istarskoj djeci, koja je tiskana u 2.000 primjeraka. Pisao je i razne tekstove te igrokaze.

Početkom travnja 1945. postaje politički komesar Kazališne družine Oblasnog NOO-a za Istru „Otokar Keršovani“, s kojom djeluje po Gorskom kotaru i potom u Istri. Nakon oslobođenja Pule u kazalištu Ciscutti izveden je njegov igrokaz Moć zlatne trake, jednočinka iz partizanskog života.

Zatim se vraća u Zagreb i postaje urednik lista Pionir, u kojem i piše priče za djecu, a potom postaje glavni urednik Omladinskog borca. Usto objavljuje karikature u raznim listovima.

Završio je poslije rata filmsku školu poduzeća Jadran film (režija i gluma). U Jadran filmu bio je asistent režije, a u Duga filmu asistent i redatelj. Za Duga film piše scenarij i režira animirani film Revija na dvorištu (1952.). Glumio je u Zagrebačkom dramskom kazalištu (ZDK, buduće Dramsko kazalište Gavella) do 1966. te u nekoliko igranih filmova (npr. H-8 Nikole Tanhofera 1958.). Na Festivalu jugoslavenskog igranog filma u Puli dobio je 1966. nagradu publike Jelen za scenarij filma Sedmi kontinent (s koscenaristom Dušanom Vukotićem).

Najviše uspjeha postiže kao scenarist niza animiranih i lutkarskih filmova. Scenarist je i redatelj lutkarskih filmova 2 + 2 = 3 (1961.), Strah (1962.) i Zahvalna metla (1962.). Bavio se i opremom knjiga te pisao radio-drame i scenarije za namjenske, propagandne i dokumentarne filmove koje je povremeno i režirao. Za ZDK izradio je 1954. plakat za svečano otvaranje.

Odlikovan je Medaljom i Ordenom za hrabrost te Ordenom zasluga za narod. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. i Spomenice Domovinskog rata.

Sahranjen je u Grižanama.