Licul, Miljenko (Mile), grafički i likovni oblikovatelj (Vodnjan, 6.VIII.1946. – Ljubljana, 16.III.2009.).

Otac Josip bio je vozač, rodom iz Diminići (Sveti Lovrec Labinski), majka Marija, rođ. Učkar, iz Hreljići, službenica. Obitelj se zarana iz Vodnjana preselila u Pulu gdje je Miljenko proveo djetinjstvo te pohađao Osnovnu školu „Moša Pijade“ (danas OŠ Centar), potom Gimnaziju „Branko Semelić“ (danas Gimnazija Pula). Za njegovo kasnije umjetničko opredjeljenje važno je bilo sudjelovanje u osnovnoškolskoj likovnoj grupi koju je vodio Martin Bizjak.

Nakon srednje škole otišao je 1964. u Ljubljanu na studij arhitekture i oblikovanja te je tamo ostao.

Kao grafički dizajner počeo je profesionalno raditi 1972. za elektroindustriju Iskra iz Kranja, a 1980. je s dizajnerom Rankom Novakom, fotografom Milanom Pajkom i suradnicima osnovao dizajnerski studio Znak. Potom je, kao samostalni dizajner, vodio studio Zodiak, a kasnije studio Diptih.

Na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani je 1989.-99. predavao tipografiju.

Oblikovao je vizualni identitet brojnih slovenskih tvrtki i ustanova (Iskra, Lek, Državna založba Slovenije, Cankarjeva založba, Cankarjev dom, Slovenijales, Pivovarna Laško, Park Škocjanske jame i dr.), osmislio je likovno-grafička rješenja niza plakata, prospekata, knjiga, časopisa i drugih tiskovina, raznih skupova i projekata. Među ostalim, oblikovao je grafički identitet Narodne galerije u Ljubljani i Ljubljanskog sveučilišta, a i onaj 8. kongresa Saveza komunista Slovenije.

U grafičkom oblikovanju stvorio je prepoznatljiv, likovno plemenit i skladan dizajnerski stil, kojim je značajno doprinio i stvaranju vizualnog identiteta slovenske države. Godine 1991. sa Zvonom Kosoveljem i Rudijem Španzlom pobijedio je na prvom natječaju za oblikovanje novčanica i kovanica tadašnje slovenske valute tolara. Također je grafički riješio i izgled slovenskih službenih osobnih isprava – putovnice, osobne i zdravstvene iskaznice, te više poštanskih maraka. Godine 2006. oblikovao je i naličja slovenskih eurokovanica (u suradnji s kćeri, također dizajnericom, Majom Licul i kiparom Janezom Boljkom).

Postavljao je i/ili grafički oblikovao brojne izložbe i izdanja (kataloge, monografije) niza slovenskih umjetnika, poput J. Boljka, s kojim je godinama surađivao, scenografkinje Mete Hočevar, slikara Zvesta Apollonija, Tomaža Kržišnika i Janeza Bernika, arhitekta Marka Mušiča, fotografa Joca Žnidaršiča i dr. U Istri potpisuje oblikovanje izložbi: Gradina Monkodonja Arheološkog muzeja Istre (Pula 1998., upriličena potom 1999. u Zadru, 2001. u Novom Mestu, Piranu, Ptuju i Kranju te 2002. u Zagrebu ), Crna noć je šapićala (sjećanja na žrtve fašizma i holokausta) u organizaciji Udruge antifašističkih boraca i antifašista Opatije (s M. Licul, Opatija 2005.; upriličena i 2006. u Puli, 2008. u Lupoglavu, 2010. u Pazinu, 2011. u Rijeci i 2013. u Lovranu; deponirana u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre) te Za Cara i domovinu (1914. - 1918.) Povijesnog i pomorskog muzeja Istre (s Bojanom Lazarevičem, Pula 2008.).

Dobitnik je nagrade Prešernove zaklade 1985. za grafičko oblikovanje (s R. Novakom), Plečnikove nagrade 1988. (najvišeg slovenskog društvenog priznanja na području dizajna, arhitekture i urbanizma) i Prešernove nagrade za životno djelo 2008., kao prvi dizajner, uz obrazloženje da je „jedan od onih autora koji je pomogao u strogo modernistički stil grafičkog dizajna sedamdesetih godina unijeti drugačiji, poetski govor, a da pri tom nije prešutio sadržajne i povijesne prvine zadatka… To je dizajner s kojim je slovenski grafički dizajn učvrstio svoj međunarodni ugled“.

Posmrtno su mu Fundacija Brumen i Narodna galerija u Ljubljani priredili 2011. veliku retrospektivnu izložbu, kojom je pokazana širina njegove kreativnosti u grafičkom dizajnu za državna tijela, kulturne ustanove i poduzeća. Tom prilikom je izdana i opsežna monografija, urednice Petre Černe Oven, što ju je oblikovao Peter Skalar. Izložba je iste godine bila postavljena u Zagrebu, a 2012., pod nazivom Vizualni identitet Slovenije, u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli. Godine 2019. je u Zgodovinskom atriju Mestne hiše u Ljubljani bila postavljena izložba Miljenko Licul: Oblikovanje za državo, a iste je godine izašla i dopunjena monografija na engleskom jeziku.