Arheološki muzej Istre

Arheološki muzej Istre (AMI), specijalizirana muzejska ustanova, osnovana 3.VIII.1902. u Puli kao Gradski muzej (Museo Civico), koja je 6.X.1930. postala Kraljevskim muzejom (Regio Museo dellʼIstria), a od 15.IX.1947. djeluje kao Arheološki muzej Istre.

Tijekom cijeloga XIX. st. bilo je pokušaja osnivanja muzeja u Puli, ali pokušaj nije odmakao dalje od zbirke kamenih spomenika u Augustovu hramu (poslije u Areni). Ideja je ostvarena kad su započela arheološka istraživanja u Nezakciju kraj Valture, kojima su dobavljene goleme količine sitne arheol. građe. Tada je za Muzej namijenjena zgrada na Usponu sv. Stjepana, a za prvoga ravnatelja imenovan je Bernardo Schiavuzzi (1902.–05.). Naslijedili su ga Alberto Puschi, Umberto Dusatti i G. E. Pons, pa ponovno Schiavuzzi (1917.–29.). Tijekom 1920-ih pripremalo se osnivanje novoga državnog arheološkog muzeja, te se tražio i novi smještaj. U listopadu 1930. svečano je otvorena nova izložba u zgradi bivše njemačke gimnazije iza Dvojnih vrata, a dužnost v. d. ravnatelja preuzela je Bruna Forlati Tamaro, nakratko Camillo De Franceschi, te Mario Mirabella Roberti (1935.–47.). Po odlasku anglo-američke vojne uprave, Muzej je preuzeo Boris Baćić, reorganizirao ga i sa suradnicima postavio temelje suvremene muzeološke i arheološke ustanove. Ravnatelji su nakon Baćića bili Branko Marušić (1967.–78.), Vesna Girardi-Jurkić (1979.–91.), Robert Matijašić (1991.–94.), Željko Ujčić (1996.–2001.), Kristina Mihovilić (1995. i 2002.-06.), Kristina Džin (2006.-08.), te Darko Komšo (2009.-).

U Muzeju djeluju tri odjela (prapovijesni, antički, srednjovjekovni), knjižnica, pedagoška služba, preparatorska radionica te prodajna i opća služba. Muzej čuva, obrađuje, dokumentira i izlaže arheološku građu s područja Istre, glavnina koje je iz Pule i njezine okolice. Arheološka istraživanja provode se po cijeloj Istri, prema potrebi i mogućnostima, a tijekom povijesti pojedini su se segmenti neravnomjerno razvijali. Zasnovan na građi iz Nezakcija, Muzej je do 1930-ih uglavnom pokrivao pulsko područje. Između I. i II. svjetskog rata uglavnom je stagnirao, a ponovno je procvao nakon II. svjetskog rata. Tada je prikupljena golema dokumentacijska građa o topografiji cijele Istre. Istraživanja su isprva bila skromna opsega, a s valom turističke izgradnje pojačan je i intenzitet zaštitnih arheoloških istraživanja u primorskome pojasu (Červar, Sorna, Katoro). Osobitu brigu Muzej je posvetio spomenicima i lokalitetima na Brijunima (Brioni). U prapovijesnpoj, antičkoj i srednjovjekovnoj arheologiji Istre izmjenjivala su se intenzivnija terenska istraživanja s razdobljima kabinetske obradbe rezultata, iza kojih je slijedila prezentacija u obliku izložbi. Stalni postav otvoren je početkom 1970-ih, a 1990-ih djelomice je osuvremenjen.

Djelatnici muzeja sudjelovali su i u osmišljavanju, kreiranju i postavljanju stalnih izložbi i zbirki u drugim istarskim muzejima i lapidarijima, pogotovo tijekom 1950-ih i 1960-ih. Muzej priređuje i povremene tematske izložbe, koje razmjenjuje i s drugim arheološkim muzejima u zemlji i inozemstvu. Osobito je zapažena bila izložba Arte e archeologia dell᾽Istria, koju je Muzej postavio 1985. u Veneciji, Veroni i Miljama. Muzej objavljuje znan. časopis Histria Archaeologica (od 1970.), monografski niz knjiga (Monografije i katalozi) i povremene publikacije.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply