Sequi, Eros, književnik, urednik (Possagno kraj Trevisa, 5.XI.1912. – Beograd, 29.V.1995.).

Mladost je proveo u Toscani (otac je bio gimnazijski profesor u Lucci), diplomirao je 1935. na Scuola Normale Superiore di Pisa. Radio je u talijanskom Ministarstvu prosvjete, a potom kao profesor talijanskog jezika u Grčkoj.

Preselivši se u Zagreb, bio je lektor i potom profesor na katedri za talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu te ravnatelj Talijanskog instituta za kulturu. Godine 1943. pristupio je jugoslavenskom partizanskom pokretu te od 1944. obavljao različite kulturno-političke dužnosti, osnivajući i uređujući više partizanskih listova na talijanskom jeziku: Libertà, Lottare, Il nostro giornale i La Voce del Popolo.

Bio je jedan od osnivača i glavnih dužnosnika Talijanske unije za Istru i Rijeku (Unione degli Italiani dell’Istria e di Fiume, danas Unione Italiana/Talijanska unija), tajnikom koje je postao u ožujku 1945.

Zahvaljujući njemu osnovani su književni i kulturni časopisi talijanske zajednice u Jugoslaviji, kao što su Orizzonti i Arte e cultura te La Battana, koji je uređivao od 1964. do 1988.

Smijenjen 1952. s dužnosti tajnika Unije zbog zauzimanja za veću autonomiju i kulturnu subjektivnost talijanske manjine, preselio se iz Rijeke u Zagreb, a potom u Beograd, gdje je do umirovljenja na Filozofskom fakultetu bio profesor i predstojnik katedre za talijanistiku.

U romansiranom dnevniku Bilo nas je mnogo (Zagreb 1952.; potom na talijanskom Eravamo in tanti, Rijeka 1953. i 1979. te Milano 2001.) opisao je svoje partizansko iskustvo u planinama Gorskoga kotara. Objavio je zbirke pjesama I giorni al bivio / Dani na raskršću (dvojezično, Zagreb 1953.) i Rifugio / Sklonište (Beograd 1966., samo u srpskom prijevodu), pripovijesti Le case di Pothia (Rijeka 1957.), roman Sagge sentenze / Mudre izreke (Beograd 1976.), književne eseje i studije Il verismo e la sua negazione / Verizam i njegova negacija (Beograd 1968.) te Incontri con l'Istria / Susreti s Istrom (Pula 1989.), autobiografsku prozi Juče i danas (Beograd 1991., pa na talijanskom Chiaroscuro, Beograd 1992.), brojne književne prijevode te sveučilišne udžbenike i priručnike.

Slike