Batvači, crkva sv. Foške, (preuzeto s https://www.ppmi.hr/hr/patrimonio/katalog-predmeta/item/1894/, snimio Renco Kosinožić), 2007.

Batvači

Batvȃči (tal. Valmadorso), zaselak na Vodnjanštini kraj Peroja (44°59′N; 13°48′E; 51 m nadmorske visine), grad Vodnjan.

Nalazi se na lokalnoj cesti Peroj – Golubovo. Od 1948. dio je naselja Gajana.

Stanovništvo se uglavnom bavi tradicionalnim poljodjelstvom.

Na osami nedaleko od zaselka nalazi se velika trobrodna crkva sv. Foške, s upisanim četvrtastim apsidama koje trompom prelaze u polukrug kalote. Brodovi su odijeljeni dvama parovima debelih zidanih stupova i parom četvrtastih pilastara. Pregradnjom u XVII.–XVIII. st. povišeni su bočni brodovi i preuređeno je pročelje. Restauracijom 1998.–99. krovovi bočnih lađa sniženi su na izvornu visinu, čime je crkvi vraćena bazilikalna prostornost i osvjetljenje.

Arheološkim istraživanjem utvrđeno je da je sadašnji pod viši od izvornoga i da su djelomice očuvana sva tri izvorna oltara s pripadajućim kamenim menzama (Branko Marušić). Na glavnom pročelju očuvani su ostatci središnje bifore (obnovljena 2003.) i dvostruka lebdeća slijepa arkada iznad nje; začelje ima niz lebdećih slijepih arkada ispod zabata.

U unutrašnjosti na visokom zidu ponad trijumfalnoga luka velika je zidna slika s prikazom Uzašašća (Krist na prijestolju u mandorli, koju nose četiri anđela; u donjem dijelu šest apostola prati ulazak Krista u nebo; s gornje je strane kompozicija obrubljena širokom bordurom s pleternim motivom); najljepši je primjer romaničkoga slikarstva u Istri u prvoj polovici XII. st. Ostatci fresaka nalaze se i u gornjim dijelovima apside (Bogorodica na prijestolju). Rustični i arhaični arhitektonski oblici crkve i pretpostavka o njezinu naknadnom povišenju naveli su istraživače na dataciju u ranosrednjovjekovno razdoblje (VII. st.), ali je batvȃčka crkva vjerojatno izgrađena potkraj XI. ili početkom XII. st., neposredno prije nego što je nastala zidna slika, o čemu svjedoči oblik bifore i slijepe arkade.

Ispred crkve dograđena je velika lopica za hodočasnike sa zidanom arkaturom (XVI.–XVII. st.); krov lopice demontiran je nakon II. svjetskog rata.

U okolici su mnogobrojni kažuni, od kojih su neki većih dimenzija od uobičajenih.

Više ilustracija s podacima na stranicama Istarska kulturna baština - Patrimonio culturale istriano: https://www.ppmi.hr/hr/patrimonio/

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Branko Fučić, „Sveta Foška kod Peroja“, Bulletin JAZU, 1–3, 1963.; isti, Istarske freske, Zagreb 1963.; Branko Marušić, „Istarska grupa spomenika sakralne arhitekture s upisanom apsidom“, Histria archaeologica, 1–2, 1974.