koparskoj gimnaziji, diplomirao je pravo 1937. u Torinu. Bio je ravnateljem Gradske knjižnice u Trstu 1942.–45., potom je živio u Veneciji. Godine 1932. objavio je u časopisu Solaria zbirku p

...Kopar, 20.V.1876. – Trst, 14.VII.1938.). Pohađao je bogosloviju u Gorici od 1895. do 1898. te je zaređen 24.IX.1898. u Trstu. Od 1898. služb

koparski odvjetnik A. Madonizza.Isprva mu je podnaslov bio Giornale degli interessi civili, economici ed amministrativi dell’Istria, a od 1870. postao je i službenim listom udruge Società Agraria Istr

koparskom liceju, prije nego je dobio stipendiju za usavršavanje u filologiji i lingvistici što je rezultiralo boravkom na mnogim sveučilištima (Milano, Torino, Pisa, Rim). U pariškim knjižnicama prou

Kopar tijekom 1950-ih. Tada su se u Kmetijsku zadrugu Koper udružile kmetijske zadruge Bertoki, Pobegi, Gračišče i Šmarje, 1962. još i Kombinat Koper, Mlekarna Dekani, Vino Koper, Avtomoto servis i Km

koparski rektori; Pietro (XIV. st.), kavaljer i sudionik mletačko-đenoveškoga Rata za Chioggiu 1379.; Michele (XV. st.) bio je puljski knez, Jacopo (XVI. st.) providur za neobrađena zemljišta, a Zorzi

Kopar, 16.V.1883. - Rim, 25.III.1969.). Školovao se u pulskom liceju iz kojeg je izbačen jer je istukao sina austrijskog časnika, a zbog gorljivog talijanskog iredentizma kao 14-godišnjak završio j

koparskoga okruga, i La Bandiera dei Lavoratori (21.IV.1947. - 10.V.1947.), za Okružni komitet sindikata za Istru. Za razliku od glasila Talijanske antifašističke omladine Risveglio, ti su dvotjednici

Kopar otpremljena prva pošiljka kompletiranih kotača za mopede.  Nakon nekoliko godina uvedena je tehnološka linija proizvodnje automobilskih dijelova za francuski Citroën, a tvornica dobiva naziv Ci

koparskoj gimnaziji, odlučio se za karijeru slobodnog umjetnika. Puno je putovao po Europi i proučavao djela slikarskih klasika, a u svojem koparskom ateljeu tražio je vlastiti slikarski i grafički iz

koparskog radija snimio svoju prvu pjesmu. Kao kantautor nastupio je 1974. na Omladinskom festivalu u Subotici i dobio nagradu stručnog ocjenjivačkog žirija. Iste godine objavio je sa zabavnim (plesni

Kopar 1998.), Lebdenje = Levitazione = Lebdenje (slovenski, talijanski, hrvatski, Kopar 2007., prijevodi Goran Filipi i Boris Pangerc).

Kopar, uz transformaciju 50/27 kV u Kopru te ukinućem DV od 27 kV prema Italiji, riješeno je definitivno napajanje poteza Kopar-Sečovlje-Buje. Djelomična promjena frekvencije obavljena je 8.IX.1951

Kopar. Godine 1953. postavljena je hrastova bačva, najveća drvena u Europi, kapaciteta 41.000 l, a sredinom 1950-ih počelo je punjenje u boce (merlot, cabernet, refošk, malvazija). Godine 1954. pod

Kopar, 22.II.1988.). Kako mu je otac bio državni službenik i obitelj se često selila, u ranoj se mladosti školovao u više mjesta. Nakon I. svjetskog rata i očeve smrti gimnaziju je pohađao u Trstu

Kopar, 12.VIII.1904. - Dunkeld, Južnoafrička Republika, 29.XI.1972.). Godine 1920. upisao se na Mornaričku akademiju u Livornu i završio je 1925. u činu poručnika korvete (guardiamarina). Bio je uk

koparski kapetan i podestat; Daniele, koparski podestat i kapetan, poslije i rašporski kapetan (1744.-46., 1765.-68.), povodom čijega je (drugog) napuštanja te službe sročena tada poznata rugalica, te

Kopar, Izola i Piran do 1945. bili su polazne luke za kraće dnevne ili tjedne linije. Nakon 1945. linijsku su plovidbu između Trsta i obalnih gradova održavali Agmarit (1947), Val, Slovenijalinije te

koparskoga podestata Nicole Donata za mletačkog dužda 12.X.1580.

koparskoj knjižnici.