Trstu (1936.–38.), gdje je radio i 1944.–45. Nakon rata bio je do smrti profesor u slovenskom klasičnom liceju u Gorici. U vrijeme fašističke Italije prezime mu je bilo promijenjeno u B

Trsta u bečkom parlamentu, ukinut mu je izgon i 1910. vratio se u Trst. Surađivao je u socijalističkim listovima u Sloveniji, a neka je i uređivao. Tijekom Prvog svjetskog rata u Trstu je pokušao obno

Trstu, potom u Kopru. Izdavač i urednik bio je Domenico Manzoni (1844.-91.). Izlazio je naizmjence s polumjesečnikom La Provincia dell'Istria, pa su zajedno činili svojevrstan tjednik. Donosio je

Trst, 22.V.1925.). Sudjelovao je 1861. u ratu za nezavisnost Italije kao pripadnik 47. pješačke pukovnije u sastavu 16. divizije pod zapovjedništvom princa Umberta. Borio se i u bitki kod Custoze 2

Trstu 1897.-1903. kao dvotjednik, potom u Puli kao tjednik, prvo na 4 stranice formata 31×46 cm do 19.II.1904., zatim u formatu 35×44 cm do 31.I.1908. U dva navrata, 12.II.1904. i 5.X.1906

Trst , nakon 1479). Udinska općina zaposlila ga je 1429. na 10 godina kao projektanta cisterni u gradu. U Kopru je o vlastitu trošku obnovio cisternu i fontanu na Mudi (1431).  Upisan je u Veliko vij

Trstu, nakon što mu je propao pokušaj otvaranja tiskare u Istri. Odgovorni urednik bio je M. Weiss, sastavljač M. Fachinetti, suradnici su bili N. Maddonizza, Tomaso Luciani, N. Gallo, M. Oplanich. Ti

Trst i Matuji - Vodice. Stanovnik je Brgūjȁc i Brgȗjac, stanovnica Brgũjka, a pridjevi brgũjski i brgȗjski. Stanovnici se bave tradicionalnim poljodjelstvom, vinogradarstvom i sitnim stočarstvom

Trstu 1935. te se uključio u antifašistički pokret. Na II. tršćanskom procesu 1941. osuđen je na 15 godina zatvora. Nakon kapitulacije Italije uključio se u narodnooslobodilačku borbu (NOB). U Kopr

Trstu (u Središnjoj pomorskoj upravi), Milanu, Bellunu, Trevisu, Badenu, Gorici i Černovcima (kao zemaljski predsjednik Bukovine, 1870.-74.). Bio je 1874.-79. namjesnik u Trstu, a 1879.-81. namjesnik

Trst, 22.VI.1978.). Završivši višu arhitektonsku školu u Veneciji, 1934. započeo je djelovati u Puli. Od 1938. bio je zaposlen u gradskom tehničkom uredu (Ufficio tecnico). Prvi mu je ostvareni pro

...Trst, 23.XII.1908.). Potječe iz zemljoradničke obitelji, otac Anton, majka Marija. Već kao dječak bio je izuzet

Trstu. Ujesen 1927. osnovao je u Trstu, sa slavenskim rodoljubima Vekoslavom Špangerom, Zvonimirom Milošem i Franom Marušičem, ilegalnu antifašističku organizaciju Borba koja se povezala sa srodnom

Trsta, 30.V.1904. – Pazin, 11.IV.1983.). Nećak mons. Jakoba Ukmara. Bogosloviju je polazio u Gorici, gdje je i zaređen 1926. Nakon kratkotrajne službe u Škednju došao je na službu u Istru, gd

Trst. Početkom 1920-ih bila je aktivna u tršćanskim anarhističkim organizacijama. Dolaskom fašista Mussolinija na vlast, 1923. emigrirala je u Francusku i stupila u dodir s rukovodstvima talijanske i

Trstu. Panther i Leopard opremljeni su u Pomorskom arsenalu u Puli, a oba su se nasukali 25.VI.1888. u akvatoriju otoka Korčule. Panther je služio na Dalekom istoku 1898. i 1905.-06, te 1909.-10

Trstu je bio suosnivačem udruge Accademia Romano-Sonziaca. Poslije 1778. živio je u Poreču, gdje je s Elenom Spilimbergo imao dvoje djece. Po padu Mletačke Republike austrijski car postavio ga je za u

Trst, 16.XI.1915. - Ljubljana, 19.VI.1992.). Roditelji su mu bili iz Svetog Antona kraj Kopra. Školovao se u Ljubljani, gdje je doktorirao pravo te diplomirao ruski jezik i književnost. U Kraljevin

Trstu 1839.-41. te u Jelšanama 1841.-42. i Buzetu 1842.-44. Svojevoljno je dao ostavku i vratio se u Kastav, te bio suspendiran za obavljanje svećeničke službe. Potom se bavio poljodjelstvom, a novi g

Trstu, Rovinju i Dornberku. U partizanima je bio načelnik gospodarske komisije za Brkine i slovensku Istru. Nakon rata više je puta bio referent za poljodjelstvo na tršćanskom i koparskom području.