Labin, Katun i dalje prema Učki), treći zapadnu Istru (Rovinj, Poreč, Umag, Kopar, Pazin i prema Buzetu). Treći je sektor organizacijski bio nepovoljan jer je teren pružao slabiju prirodnu zaštitu. Po

Labina upali su 1587. na područje Lupoglava i Šumbera i spalili snopove žitarica na njivama priprijetivši da će zapaliti i sam Šumber. Na teritoriju Grimalde, sela u Kostelskom markizatu, 1542. izbio

Labin). Na izborima 1997. dobio je, na samostalnim ili udruženim listama, 8,34% glasova, odnosno 2 od 40 vijećnika u Županijskoj skupštini (Vladimir Pernić, Enco Tireli), te 29 vijećnika u općinama i

labinskim rudarima, a Istri je posvetio i cijelu pjesmu Rapsodija o Katrin (2016.). Nastupao je širom Poluotoka - u Portorožu, Umagu, Poreču, na Malom Brijunu/Brionu, Opatiji, Puli... U pulskoj Areni

Labinci i Selina. Savez za fizičku kulturu Općine Poreč proglasio ga je za najboljega igrača (1988.) i najboljega trenera (1989.) Poreštine. Dobitnik je zlatne značke NK Jadran iz Poreča za igrača

Labina, bio je ugledni porečki obrtnik, vlasnik kovačnice i željezarije, majka Elisabetta Francesca Bendl, rodom iz Splita. Umberto je imao sestru i četiri brata, koji su nastavili obiteljsku željezar

Labinjan, Danica Benčić i C. C. Cerin te sada Orietta Šverko. Krajem 1990-ih djelovao je neko vrijeme zbor mladih Colorismo pod vodstvom Doris Cerin, no ugasio se kad su članovi otišli studirati il

Labinski fragment »Istarskog razvoda« (Jadranski zbornik, 1957., 2), Borba oko ribolova u obalnom moru Istre: Rovinj i Chioggia u XVIII. st. (Split 1955.), Fragment statuta plominske općin

Labin. Pula je s užim područjem tada bila pod Savezničkom vojnom upravom (Zona A), a veći dio Istre (Zona B) pod Vojnom upravom Jugoslavenske armije (VUJA). Kad se 3.I.1947. vraćao iz Raše, zaustavio

Labin 2003.), gdje su kao suautori u znak zahvalnosti navedeni Antonio Scampicchio i Antonio Covaz jer se, kako navodi, obilato služio njihovim bilješkama i kazivanjima. Pisao je i o prapovijesnim

Labinu (XVII. st.), palača Sinčić u Poreču (XVII. st.), palača Bradamante u Vodnjanu (XVII. st.), palača Giocondo-Petris u Galižani (XVII. st.) i palača u Kandlerovoj ulici br. 16 u Puli (XVII. st.).

Labinu i Puli. Njegova supruga, etnologinja Jelka Radauš Ribarić, bila je kći jezikoslovca Josipa Ribarića.

Labinštini i dr. Mletci su imali monopol, pa nisu dopuštali jači razvoj brodarstva u Istri, ali su gradovi Piran, Kopar, Poreč, Rovinj i Pula posjedovali brodove koje su opremali posadom i opremom i k

Labinprogres te Istarski ugljenokopi Raša osigurali su gospodarski razvoj Labinštine. Buzetska tvornica piva, Cimos i »Nada Dimić« iz Buzeta te Digitron i Feroplast iz Buja značajno su utj

Labina i Kastva). U geografskom pogledu Istra zauzima iznimno povoljan položaj za uzgoj vinove loze, koja je u antičko doba onamo donesena iz Grčke. Snažan razvoj istarskog vinogradarstva započeo j

Labinu (Most Raša i Koromačno) te Plominu. Na svim se mjernim postajama mjeri koncentracija sumporova dioksida, dima i ukupne taložne tvari, u Puli i Plominu mjeri se još i koncentracija dušikova diok

Labin, Poreč), ali su se isto tako s godinama zatvarale. Danas, zahvaljujući novoj računalnoj tehnologiji, djeluje više dobro opremljenih tiskara, koje zadovoljavaju potrebe u Istri.

Labina (Archeografo Triestino, 1908., 4), piranski kartular Chartularium piranense (AMSI, 1924.–35., 36–47. i 1938., 50). Između I. i II. svjetskog rata objavio je više priloga pretežito u

Labinci i Višnjana do stajališta Nova Vas i Poreča. Stanica Poreč bila je građena kao prolazna, jer je bio planiran produžetak pruge do Kanfanara. Iako je gradnja trase bila započeta, do realizacije n

Labinštini te zapadno od Vodnjana. Područje hrasta medunca i crnoga graba prostire se na Labinštini, na obroncima Učke i Ćićarije, a manjim dijelom i u sr. krajevima Istre. Ograničeno je poglavito na