Labin i Plomin 60, Buzet 30, Grožnjan 6, Vodnjan 24 i Bale 15. Poslije, u siječnju 1571., unovačeno je još 300, a na početku svibnja na »istarsku galiju« ukrcalo se još 300 galijota. Samo u toj bitki

Labina, majka Silva rođ. Kveder iz Šentjura pri Celju. S roditeljima se kao dijete doselio u Umag, gdje završio osnovnu školu. Prva dva razreda srednje škole pohađao je u Srednjoškolskom centru 

Labina; nekoć je bio obilniji vodom koja se na tom području crpila iz danas napuštenih rudnika ugljena. Mjereno prema topografskoj karti M 1:50000, dužina rijeke Raše, sa samo glavnim tokom i prito

Labina, a pulsku organizaciju, uz njega, vode Josip (Bepi) Vlah i Antun Kapuralin. Nakon nove velike provale u tršćansku i pulsku organizaciju KPI-ja u studenom 1937., Stiglich je osuđen na 15 godina

Labina. Prevodio je s talijanskog i na talijanski te je do umirovljenja radio kao predavač talijanskog jezika na Fakultetu ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" (FET) u Puli, na Fakulte

Črni grad (lat. Cernogradus Nigrinianum, njem. Schwarzenburg, tal. Castelnero), ruševine srednjovj. utvrde kraj Roča, podignute na kraju X. ili u XI. st. Leži na najvišoj točki juž. dijela zaravni (na

Labinu. Neke udruge okupljaju članove s tjelesnom invalidnosti, a druge i ostale osobe s invaliditetom. Članice Saveza su u svom radu samostalne, a putem Saveza obavljaju poslove i zadatke od zajednič

labin (1937.–42., E. Montuori), rudarsko naselje Raša (1936.–37., G. Pulitzer Finali), Antituberkulozarij (zavod za javno zdravstvo) u Puli (1940., L. Moscheni prema Marconijevom idejnom r

Labinšćini (Labinska republika) i Proštini (Proštinska buna). Potom su se između crvenih komunističkih (arditi rossi del popolo) i fašističkih jurišnika (squadre d’assalto) odnosno crnokošuljaša

Labinu je snimljen i povijesni film Miroslava Mikuljana Crveni i crni iz 1985. Film govori o nastanku „Labinske republike“ 1921., a uloge tumače Bekim Fehmiu, Milan Štrljić, Olivera Ježina

labinskoga i plominskoga načelnika (podestata) iz 1517. Ipak, trajna je briga (posvjedočena 1576. u Labinu) bilo osiguravanje pogodnoga prostora za pohranu općinskih spisa. U Grožnjanu se 1651. utvrđu

Labin, Pazin, Poreč, Pula, Rovinj). Potkraj 1970-ih i na poč. 1980-ih donosili su se općinski prostorni planovi, a velik dio njih je, nakon mnogih revizija, i danas u primjeni. To su prvi direktivni p

Labin), Barbarigo (Sutlovreč), Cesare i Daniele (Rovinj) te Francesco (Vodnjan), svi iz XVII. st. U puljskim se matičnim knjigama u XVIII. st. spominje niz plemića i plemkinja iz te obitelji: Maria El

Labina (1968.), Ex tempore Alberoni (Lido di Venezia, 1969.) gdje je osvojio Srebrnog lava. Likovnim radovima sudjeluje na natječaju za umjetnost i kulturu Istria Nobilissima od samoga početka 1967.,

Labinci, u kojem je bio nositelj igre i kročio prema ulasku u Drugu boćarsku ligu. Dobitnik je zlatne plakete NK Jadran za aktivnoga igrača koji je naročito doprinio uspjehu kluba na natjecateljsko

Labinci u porečkom dekanatu, a 1974. biva premješten u umaško-oprtaljski dekanat gdje upravlja župama Umag i Petrovija. U Umagu ga krajem prosinca 1984. zatiče imenovanje generalnim vikarom Porečke

Labinšćini orȏda, u Istarskoj Liburniji lovrata; istromlet. orada; u drugim istočnojadranskim krajevima naziva se i komarča, ovrata, podlanica, dinigla, zlatulja, zlatva, sekulica; lat. Sparus aurata,

Labin i ravnatelj Radničkoga sveučilišta, ravnatelj Općinske knjižnice i čitaonice u Puli, glavni i odgovorni urednik riječkoga časopisa Dometi (1972.–74.) i pulske Istre (1974.–83.), glav

Labinske. Maganja je osobno predvodio partizanske borce u zauzimanju karabinjerskih položaja u Gračišću i Pićnu. Prije pada Pićna karabinjeri su pri početku mirovnih pregovora ustrijelili Maganju, teš

labinske bolnice u lipnju 1946., a u kolovozu (sa suprugom) ući u Pulu. Potom preko Trsta odlazi za Rim, gdje boravi do rujna 1949., kada konačno odlazi u Buenos Aires i tamo ostaje do kraja života, n