Rijeka, koju je činilo 19 općina, 328 mjesnih zajednica i 1643 naselja. Obuhvaćala je površinu od 8.434m 2 (14,9% površine SR Hrvatske), na kojoj je živjelo 540.484 stanovnika. Glavni razlog te promje

Rijeka, 2003.), Krotitelj riječi (Zagreb 2006.), Pjesme duši na studencu(knjiga duhovne lirike, Rijeka 2006.), Blagoslov barke (izbor poezije i proze, Pula 2007.), Pitture rupestri (na talijanskom, cr

Rijeka, Split, Dubrovnik, Kotor, Prčanj) pomagali su u nabavi gradiva i u njegovu radu. Muzej je 1967. promjenom imena dobio i status specijalnoga muzeja te osim postojećih zbirki stekao još zbirku po

Rijeka, godine 1956. dolazi u Istru u kojoj živi i radi sve do umirovljenja, službujući najviše kao liječnik praktičar – neko vrijeme pri pazinskom Domu zdravlja odnosno u Žminju, potom u Poreču i zat

Babić, Ante, antifašist, partizan (Lovrečica, 22.IV.1916. – Račja Vas, 7.V.1944.). Porijeklom iz imućne trgovačke obitelji koja se 1920. doselila u Umag. Obitelj se 1934. seli u Trst, gdje ot

Rijeka, predsjednik Saveza društva arhivskih radnika Hrvatske, član izvršnog odbora Saveza društava arhivskih radnika Hrvatske i član predsjedništva Saveza arhivskih radnika Jugoslavije, član izvršnog

Rijeka 2000). U svojim je radovima propitivala dosege i hrvatskog književnog stvaralaštva, jednako onih autora koji su se izražavali na standardnom jeziku (Vladan Desnica, Eugen Kumičić, Mirko Boži

rijeka, ali postoje putovi koji Buzešćinu povezuju i sa susjednim krajevima (prema Sloveniji, Lupoglavu i Učki, Pazinu). Plodno tlo pogodovalo je uzgoju vinove loze i proizvodnji vina, pa mnogobrojne

Rijeka – Pivka 1873.: počeli su se graditi hoteli, pansioni i vile u Opatiji (koja se razvila oko samostana sv. Jakova) i Lovranu. Za današnje gospodarstvo tog dijela Istre turizam je najvažnija

Štifanić, Srećko, svećenik, politički aktivist (Sveti Ivan od Šterne, 2.III.1908. – Novigrad, 13.I.1984.). Rođen je u radničkoj obitelji, otac Stjepan (Stipe), zidar, majka Ruža (Roža), rođ.

Rijeka 1987.), Istarska pjesmarica: antologija hrvatskog pjesništva Istre XIX. i XX. stoljeća (Mirjana Strčić, Pula 1989.), I ča i što i kaj (Boris Domagoj Biletić, Pula 1997.), u zbirkama Zlatna knji

Paliaga, Giuseppe, španjolski borac, anarhist (Rovinj, 25.IX.1905. - Rovinj, 28.IX.1990.). Zbog vrlo skromnih financijskih mogućnosti njegove obitelji, seljačkog porijekla, pohađao je samo prve raz

Viribus Unitis, bojni zastavni brod austrougarske Ratne mornarice, konstrukcijske istisnine 20 000 tona, dužine 151 metar i širine 27,3 metra. Bio je prvi od četiriju austrougarskih bojnih brodova

Rijeka – Pula). NK Istra je 1962. ušao u 2. saveznu ligu, u kojoj je igrao do 1967., kada je zbog krize došlo do osipanja igrača. Bio je vodeći klub na istarskom poluotoku, no slab odaziv spo

Rijeka Modruškoj biskupiji. Do XIII. st. biskupija je bila sufragan Akvilejske metropolije, a potom Mletačke. Bulom pape Leona XII. (Locum Beati Petri) od 30.VI.1828. Pulska i Porečka biskupija uje

Srednjočakavski ili ikavsko-ekavski čakavski dijalekt, najraspršeniji među čakavskim dijalektima. Istarski ikavsko-ekavski čakavski govori pripadaju tzv. rubnom poddijalektu. Rasprostranjeni su u s

Rijeka – Trst (Brgud – Šapjane – Podgrad – Obrov – Materija – Kozina), a južna je granica između vapnenačke i flišne podloge (Vranja – Lupoglav – Roč &n

Rijeka-Trst prenosili hranu i drugu pomoć. Mnogobrojni su članovi i čelnici USAOH-a i SKOJ-a poginuli u ratu, među njima Ivan Gašparović, Mira Raduna Ban, Mirko Kaliterna, Milan Jardas, Neda Knifić, C

Vizitacija (crkv. lat. visitatio canonica: kanonski pohod), prema crkv. pravu, službeni posjet i pregled djelovanja i stanja biskupije, kaptola, župe, crkvene ustanove i samostana. Obavlja je viši crk

Sjemenište ili seminar (lat. seminarium: rasadnik), ustanova ili konvikt sa školama za svećeničke pripravnike. Gimnazijsko obrazovanje pruža malo ili dječačko sjemenište, a fakultetsko veliko ili b