Labinu. Poslije je otišao u Zagreb, gdje u početku radi u Agitpropu Centralnog komiteta KPH, a potom obnaša niz partijskih, državničkih i drugih funkcija. Pripadao je liberalnom krilu KP Jugoslavije (

Labin, Plomin, Milje, Buzet i Kostel, ali i osvojiti samu Akvileju, čime je mletački dužd nominalno postao istarskim markgrofom. Iz tog su višestoljetnog sukoba na kraju kao pobjednici izašli Venecija

Labinjan), zbirku poezije P. S. dodir svjetlosti (Pula, 2009.), prozu Satkan od zemlje i svjetla (Rijeka 2009.). Godine 1997. izvedena mu je dramska freska u devet slika Valigaštar u pulskom INK-u i z

Labinu; lat. natpisa ima još u lapidarijima u Roču, Motovunu, Umagu (Gradski muzej) i Novigradu. Tal. humanist Cirijak iz Ankone prikupljao je i natpise iz Istre (zna se da je boravio u Puli 1418. il

Labin i dr.). Objekti za sportove na vodi počeli su se graditi u obalnim gradovima već u drugoj polovici XIX. st., posebice u Puli: pontonsko kupalište Stengel, željezničarsko kupalište te gradsko

Labinu, Opatiji i na vrhu Učke. Nižega su ranga kišomjerne stanice kojih širom Istre ima mnogo više; mjere samo količinu oborina na određenome mjestu. Podatci iz svih stanica prikupljaju se u Zagrebu,

Labin, Poreč, Rovinj, Umag, Višnjan). Snažan impuls rasta naselja u drugoj pol. XIX.st. nije više mogao biti nadziran komunalnom statutarnom regulativom te su se u većim mjestima (Pula, Poreč, Rovinj)

Labinu (Martinčica, 1985.), Rijeci (Ožujka, 1985.); postavio je i determinirao 115 izložbi gljiva u zemlji i inozemstvu, utemeljio je Hrvatski mikološko-gljivarski savez (2006.) i bio njegovim prvim p

Labinu. Savez se 10.IX (odnosno 12. IX) 1949. podijelio u Kotarski zadružni poslovni savez u Kopru, odnosno Buje. Postojale su obrtne zadruge (nastajale od 1946.), u koje su bili uključeni stručni rad

Labinjanom Tomasom Lucianijem, publicistom i proučavateljem starina nastanjenim u Veneciji i, što je važnije, zaposlenim u tamošnjem arhivu, te je od njega dobio kopije mnogih dokumenata Mletačke Repu

Labinski), majka Marija, rođ. Učkar, iz Hreljići, službenica. Obitelj se zarana iz Vodnjana preselila u Pulu gdje je Miljenko proveo djetinjstvo te pohađao Osnovnu školu „Moša Pijade“ (dan

Labinu (vrata Sv. Fiora, 1587), Rovinju (vrata Balbi, 1678.–69.) i Buzetu (Mala vrata, 1592). Poseban su slučaj vrata pulske tvrđave (Kaštel) koja je 1632. izgradio Antoine De Ville. U XIX. st.,

Labincima (iz IX. st.), Sv. Mihovil nad Pazinom (spominje se u XII. st.), Sv. Marija na Škrilinah kraj Berma (iz XV. st.), Sv. Kasijan u Poreču (iz X. st.), Sv. Nikola (prije Sv. Anastazija) na otočić

Smȍkvenjak je istarska poslastica izrađena od usitnjenih smokava s malim dodatkom rakije. Osim prevladavajućeg naziva smokvenjak, u Istri se ponegdje rabe i sir od smokav ili hlib od smokav. U

Labinu, Raši, Poreču, Rovinju i Umagu. Domovi zdravlja imaju organiziranu mogućnost prijevoza bolesnika kojima je potrebna brza sekundarna ili tercijalna razina medicinske pomoći. U razdoblju nakon II

Labin za »Viktora Lenca«, odnosno INU, a 1984.-86. izgrađeni su Paromi, brodovi za prijevoz 28 vagona, 46 automobila i 202 putnika, posebno projektirani za plovidbu Kaspijskim morem, rijek

labinsku župnu crkvu, da bi preostala dva oltara bila prenesena tek polovicom XVIII. stoljeća u Crkvu Blažene Djevice Marije od Anđela u Poreču. Vrijedne slike iz XV. i XVI. stoljeća prodane su u besc

Labin, Buje), a naslikani renesansni motivi na pročeljima kuća sačuvani su u Kopru i Bujama. Dvokatna palača u Gračišću primjer je »mješovitoga« gotičko-renesansnog stila, gdje se promišljeno, odijelj

Labinu zahvaljujući djelovanju Balda Lupetine, najistaknutijega luteranskog misionara na ovim prostorima, i njegova nećaka Matije Vlačića Ilirika. Prvi je nakon duga tamnovanja u Veneciji završio živo

Labin i do probijanja cestovnoga tunela Učka, S. Božičević registrirao je 480 novih speleoloških objekata. Sve dotad naznačene pojave (1356 pećina ili špilja, jama i ponora) obradio je 1985. u svojoj