Trst, 2.XII.1533. – Trst, 31.XII.1573.). Kršten je 11.XII.1533. Potječe iz tršćanske patricijske obitelji, otac mu je bio Domenico, majka Caterina rođ. Bacchino. Školovao se u rodnom gradu

Trstu, te se u Istarskom saboru zauzimao za bolje uvjete rada u istarskom školstvu. Bio je istaknuti član Bratovšćine hrvatskih ljudi u Istri, osnovane 1874. u Kastvu. U Voloskom mu je posvećena

Trstu. Stanovnik je Prȁpojac, stanovnica Prȁpojka, a pridjev prȁpojski. Prapoće se prvi put spominju 1358. s drugim selima Rašporske gospoštije, s kojima su 1394. pripale Veneciji. Crkva Sv.

Trst, gdje je 1851. pretvoren u Mornaričku akademiju. God. 1850. u Trst je iz Venecije preseljen vjerojatno cijeli fond Mornaričke knjižnice. Tada dolazi do izražaja njezina funkcija središnje knjižni

Trsta i Poreča do Pule. Od tuda je nastavljala Liburnijska cesta (Via Liburnica) prema Nezakciju, skelom preko Raškog zaljeva, Labina, Plomina, Plominskog zaljeva i Plomin Luke do Trsata gdje se spaja

Trst-Poreč. Talijani su prije II. svjetskog rata uveli motorni vlak Trst-Pula te 1936. električne vlakove prema Rijeci. Istra je bila povezana sa svijetom znamenitim vlakovima Orient i Simplon eksp

Trstu. U potonjem gradu zaposlen je u brodogradilištu, na proizvodnji parnih strojeva. Prešao je zatim u riječko poduzeće Stabilimento Tecnico di Fiume koje je proizvodilo motore i brodove za austro-u

Trstu, gdje je potom radio u nekoliko privatnih i gradskih škola; 1873.-1915. kaznionički je učitelj u Kopru, te do 1921. u Mariboru, kamo se jednim dijelom preselila koparska kaznionica. U zatvorima

Trstu 22.VII.1907. pod imenom Narodna delavska organizacija, a potom u Puli u listopadu iste godine kao Radnička narodna organizacija. Prvi predsjednik bio je Josip Mandić. Ciljevi organizacije bili s

...Trst, 25.XI.1918. – brijeg Superga kod Torina, 4.V.1949.). Bio je defenzivni vezni igrač, odličan tehničar (navijači su ga zvali "Gazella"), igra

Trstu je položio gimnazijsku maturu, ali su ga talijanske fašističke vlasti uhitile ljeti 1942. Uspio je pobjeći i sklonio se u Zagreb, a u Istru se ponovo vratio po kapitulaciji Italije. U rujnu 1943

Trstu, te je plovio kao časnik na brodovima talijanske trgovačke mornarice. Diplomirao je na Fakultetu pomorskih znanosti Sveučilišta u Napulju, a 1942. pristupio je ilegalnoj antifašističkoj organiza

Trst (D-21). Stanovnici bave se poljodjelstvom i stočarstvom. S obzirom na položaj na raskrižju cesta, važan je i tranzitni turizam. Naselje ima gradinski karakter, a cijelo je područje bilo naseljeno

Trst) i porječja Save. U I. st. pr. Kr. bili su prvi sjeverozapadni susjedi Histra, graničeći s njima na Tršćanskom krasu, te s Japodima između Ćićarije i Nanosa. Spominju se, uz Histre, Liburne

Trstu i većim gradovima. Povijesni razvoj Bresta sličan je razvoju ostalih obližnjih naselja. U srednjem vijeku pripadao je Akvilejskom patrijarhatu, poslije grofovima Goričkim, te je potom bio u p

Trstu, Rijeci i Pazinu. Pod utjecajem i uz potporu pićanskoga biskupa Antonija Zare stupio je u isusovački red, otišavši iz Pazina 1610. Studirao je retoriku i filozofiju te je 1615.–17. predava

Trstu u kojima je sudjelovao, pobjegao je u Njemačku, gdje je također sudjelovao u sukobima s nacistima. Uhićen je i protjeran u Francusku, odakle je 1930. pošao u Moskvu na školovanje. Uhićen u Amste

Trst, u Kastavskoj šumi. Očuvana je šumska vegetacija, osobito šume bukve; uz obilje krških geomorfoloških oblika (škrape, ponikve, jame, ogoljeni vrhovi). Park-šuma Lisina, zaštićena 1998. u kategori

Trstu 1797. austrijski inženjer Giovanni Antonio Capellaris, a popravci su napravljeni jer Valle kao mletački građanin nije mogao obići dijelove Poluotoka pod Habsburgovcima, pa su mu manji dijelovi k

Trst, 9.VII.1855. – Berlin, 1937.). Potomak bokokotorske pomorske i brodovlasničke obitelji. Klasičnu gimnaziju završio je 1873. u Melku i Donjoj Austriji, a započeti studij u Beču prekinuo j