Pazinu je 22.IX.1991. počeo emitirati Radio Pazin, danas Radio Istra (Pazin). Program je najprije trajao nekoliko sati dnevno, poslije se produživao, a danas ta postaja jedina uz Radio Pulu u Istri im

Pazinu je završio četiri razreda hrvatske gimnazije, a na početku I. svjetskog rata upisao se u isusovačku veliku gimnaziju u Travniku. Odatle je upućen na talijansku bojišnicu, a nakon propasti Austr

Pazinsku knežiju vezani su zakupnici Stefano, Bartolomeo i Giovanni (XVII. st.) te pazinski kapetan Bernardo (XVII. st.). Za Istru su još važniji podestati: Alvise (Labin), Barbarigo (Sutlovreč), Cesa

...Pazin

Pazinu 25. i 26.IX.1943., gdje je izabran u Pokrajinski narodnooslobodilački odbor (NOO) za Istru, koju je dužnost obnašao do kraja rata. Poslije njemačke ofenzive u Istri, uhićen je 28.X.1943. i spro

pazinskome sjemeništu (1946.–47.). Bio je i tajnik Zbora svećenika sv. Pavla. Kao žrtva komunističkog režima ubijen je nakon dijeljenja sakramenta potvrde u župnoj kući u Lanišću. Taj zločina

Pazinu, samostan sv. Antuna Padovanskoga u Puli, samostan sv. Franje Asiškoga u Rovinju), Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca (samostan sv. Franje Asiškoga u Puli, samostan sv. I

Pazin, a od 1906. i kotar Volosko, tj. cijelu Istru. Glavni urednici bili su nadučitelj u Puli Ernest Jelušić (do 1908.), nadučitelj u Pazinu Josip Baćić (od 1909., br. 1 do 1911., br. 5), nadučitelj

Vodinelić, Ljudmila, učiteljica (Ližnjan, 22.IX.1904. - Umag, 31.VII.2004.). Podrijetlom je iz narodnjačke obitelji. Ratne godine (1915.-18.) provela je s obitelji u izbjeglištvu u Češkoj, a 1927.

Pazin, a u samostalno poduzeće odvaja se 1961. kao KP "Vodovod" Labin. Kao d.o.o. djeluje od 30.VI.1994., najprije kao Vodovod d.o.o. Labin, a od 3.XI.1995. pod današnjim nazivom. Voda z

Pazinu kao člana vojnog orkestra Četvrte armije. Od ljeta 1948. živio je i radio u Puli, najprije kao referent za turizam u Gradskom narodnom odboru, a potom je upravljao ugostiteljsko-hotelijerskim p

Pazin, 4.IX.2014.). U Livnu je završio osnovnu školu. U Drugom svjetskom ratu s ostalim članovima svoje obitelji aktivno je radio za narodnooslobodilački pokret (NOP), a u partizane odlazi 25.III.1

Pazinu. Papa ga je 1904. imenovao kućnim prelatom. Od 1909. bio je tršćanski dekan, a od 1.I.1910. kanonik skolastik. Đacima je dodjeljivao stalne mjesečne novčane potpore, slao je knjige i pomagao na

Pazinčice i Boljunčice. Ta je vrsta raširena i u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, na Novom Zelandu, te uz sve tokove rijeka koje utječu u Jadransko more. Godine 1999. kraj Potpićna u Istri pronađen j

pazinskoga sjemeništa otvorio Bogoslovno sjemenište i Visoku teološku školu, na kojoj je bio rektorom i profesorom apologetike i dogmatike. Rezidencijalnim biskupom Porečko-pulske biskupije imenova

Pazin, 23.II.1910. – Venecija, 22.IV.1965.). Sin je rovinjskoga pisca Giovannija Quarantotta (kasnije Quarantotti) i Fides Histriae Gambini. Nakon što je završio srednjoškolsko obrazovanje u

Pazinske knežije bilo je u sklopu habsburške kartografije a preostali dio Istre u sklopu mlet. kartografije. Iako tijekom svoje prisutnosti u Istri Mlečani nisu poduzimali sustavna terenska kartiranja

Pazinštini te na istočnim obroncima Učke koji gledaju na more. Naraste do 25 metara visine. Cvate u lipnju i srpnju. Plod zrije u listopadu, brašnast je i pun vitamina B1, B2 i C te prirodnih šećera,

Pazinu, izabran je za zamjenika odbornika. Prikupljao je narodne pjesme Kastavštine, a s Vladimirom Nazorom, koji je 1909.-18. bio ravnateljem Učiteljske škole, sređivao je Spinčićeve dokumente i r

Pazinštini i Poreštini, a duplicama ili sviralama u Barbanštini i Žminjštini, volaricama ili dvojnicama u Labinštini, ovčaricama u Vodnjanu, šurlama u Roveriji (gdje se šurle nazivaju sviralama), dvoj