Trsta u Australiju, tako da je svake godine imala 3–4 polaska. Velik broj istarskih esula, privremeno smještenih u Trstu, njome je otišao u emigraciju. Krajem 1961. povučena je iz službe te j

Trstu ostavši na toj dužnosti do 1929. Pripadao je liberalnoj skupini oko tjednika Istarska riječ. Fašistička vlast uhitila ga je sa skupinom tršćanskih Hrvata i Slovenaca u listopadu 1929. pod optužb

Trst, 10.I.1989.). Otac Romano bio je trgovac, majka Marija, rođ. Petaros, domaćica. Kad je Dragu bilo 12 godina, obitelj se preselila u nedaleki Boljunec. Pohađao je učiteljište u Trstu (na talija

Trstu u vrijeme uspona fašizma i nasilnoga potalijančivanja Slovenaca i Hrvata. Zauzimao se za vjersku obnovu i miran suživot Hrvata, Slovenaca i Talijana, širio je Katoličku akciju, karitativnu djela

Trst. U svibnju 1809. Francuzi su zauzeli Trst, a Agapito je "preživio" promjenu vlasti. Na dan Napoleonovog rođendana u kazalištu je njemu u čast upriličena svečanost na kojoj su izvedene i

Trsta, postaje na Mirni (AdNingum) i Poreča, ukupne udaljenosti 101 milje (oko 150km). Zatim navodi pomorski prijelaz od Pule do Zadra (272, 1, i 496, 6-7), dajući dužinu od 450 stadija (oko 85km). Po

Trst, novo upravno sjedište Istre, promijenio je ime u Foglio Periodico Triestino.

Trst, Buje, Buzet i dr.

trstike. Za razliku od roženica, koje se sviraju u paru, mišnice su samostalno glazbalo na kojemu se svira solo svirka i pratnja za ples (npr. balun pod mih); dobri mišničari mogu svirati na tom gl

Trsta), te vojne osobe koje su završile u jamama. One se samo u manjoj mjeri odnose na hrvatsko područje, jer su se smjerovi povlačenja protezali sjevernije. Problem Trsta i istarskog zaleđa tako se b

Trsta. Proveo je djetinjstvo u Opatiji i završio klasičnu gimnaziju u Rijeci. Studirao je medicinu u Ljubljani i Zagrebu, gdje je diplomirao 1956. Do umirovljenja 1990. radio je u ambulantama obiteljs

Trst.

Trstu, a prvi - Erzherzog Karl - porinut je 1903., potom Erzherzog Friedrich (1904.; ne treba ga brkati s istoimenom korvetom koja je 1874.-76. oplovila svijet) i Erzherzog Ferdinand Max (1905.; ranij

Trsta i dijela Krasa, a upravno joj je središte bilo u Trstu. Na čelu svake pokrajine bio je intendant, koji je imao ovlasti prefekta u francuskim departmanima. U sklopu modernizacije uprave uveden je

Trsta, Istre i Dalmacije Italiji. Djelovalo je i u zemljama u kojima su Talijani bili u emigraciji: ondje je otvaralo škole i bilo pokroviteljem talijanskih nastavnika i kulturnih manifestacija.

Trst, Posočje, Kras, Istra i Zadar te otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža. Protivio se fašizmu, pa je 1927.-43. bio u progonstvu. Ponovo je bio ministrom vanjskih poslova (do 1951.), kada je 1947.

Trst – etnografski i ekonomski prikaz (Zagreb 1946.), Trst – problem dana (Zagreb 1951.), Italijanska ekspanzionistička politika prema Istri, Rijeci i Dalmaciji (1945 - 1953) (Beograd 1954

Trst, Kranjska s Istarskom knežijom te civilna i vojna Hrvatska između Save i mora pripali Francuskoj, koji ih je spojila sa svojim istočnojadranskim posjedima (nekadašnjim mletačkim posjedima Istrom

Trstu (1997.).

Trstu, u kojemu su članovi bili i veslački klubovi Adriaco iz Poreča i Pietas Julia iz Pule. Prvi je utemeljen 20.IX.1885.; predsjednik je bio Benedetto Polesini, tajnik Antonio Zelco. Prvu pobjedu iz