Pazinu, nižu gimnaziju u Rijeci, višu u Karlovcu i Zagrebu, a trgovačku školu u Pragu, gdje je slušao i Tomáša Garriguea Masaryka. Bio je progonjen zbog protuugarskih stavova i često zatvaran.

Pazinska knežija, Kras te Slovenska marka s Metlikom. Kao njezin vlasnik Fridrik III. (njem. kralj 1440–93., car 1452–93) Pazinsku je knežiju prepustio pod ovlast Dvorskoj komori i upravi vlastitih ka

Pazinu osnovan Operativni štab za Istru, koji je vodio partizanske jedinice sve do 29.VIII.1944., kad je postao Štab 43. istarske divizije. Operativni je štab uspio osnovati nekoliko vojnih jedinica:

Nostra Lotta, La, tjedno glasilo na talijanskom jeziku Hrvatsko-talijanske antifašističke unije Istarskog okruga Slobodnog Teritorija Trsta (STT); od br. 6 glasilo Socijalističkoga saveza radnika.

Nettunske konvencije, zajednički naziv za 32 konvencije potpisane u Nettunu nedaleko od Rima 20.VII.1925. radi provedbe Sporazuma o Rijeci te nastavka političke suradnje i prijateljstva između Kraljev

Pazinu (1960., 1990.), Motovunu (1987.), Labinu (1990.), New Yorku i Pittsburghu (1990.). Dobio je mnogobrojne nagrade i priznanja u zemlji i svijetu. Posmrtno su dijelovi njegovoga bogatog opusa prig

pazinskoj župnoj crkvi: kameno svetohranište s reljefnim likovima evanđelistâ i nadgrobna ploča Aleksija Moscona, zakupnika pazinskoga feuda. Ti se reljefi datiraju oko 1540. i povezuju s kiparskom ra

Pazin, Peroj (Batvači), Podpeč kod Črnog Kala, Rokotule, Svetvinčenat (Savičenta), Sv. Lovreč, Vižinada, Zanigrad, Žminj.

Jakić, Antun (Ante), novinski izdavač (Podgora, 3.VI.1860. - ?, nakon 1909.). Klasičnu gimnaziju završio je 1880. u Splitu, a nakon studija bogoslovije 1884. zaređen te 1885. poslan na službu vojno

Pazin, 30.I.1951. – Pula, 14.II.2012.). Gimnaziju je završio u Puli, a diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. U gimnazijskim danima bio je uspješan sportaš, jedriličar i košarkaš, a ti

Boljunska kronika, glagoljski rukopisni zapisi boljunskih župnika Vicenca Frlanića, Ivana Križmanića i Bernardina Velijana, nastali u razdoblju 1451.-1622., u kojima su bilježili zanimljive događaje i

Negri, mlet. plemićka obitelj, podrijetlom s područja Bergama, u Istri vezana u prvome redu za Labin.Među članovima izdvajaju se: Giovanni (1575–1651), teolog, jezuit; Giovanni Antonio, zabilježen 159

Pazinu i u ugovoru za izradbu orgulja Eufrazijeve bazilike u Poreču. Samostalno je izgradio orgulje u župnoj crkvi Uznesenja Bl. Djevice Marije u Umagu 1776. Francesco Antonio (Venecija, 18.II.1751

Pazina, a u prošlosti je bilo i drugih proizvođača (Badelov pogon u Fažani, Istravino u Rijeci, buzetska Vistra, privatni proizvođači između dvaju svjetskih ratova). Zbog ograničene proizvodnje obitel

Spinčić, Vjekoslav, političar, pisac, svećenik (Spinčići kraj Kastva, 23.X.1848. – Sušak, 27.V.1933.). Studirao je teologiju u Gorici i Trstu te je zaređen 1872. U Pragu i Beču studirao je po

Pazin te Kanfanar – Medaki s vijaduktom Limska draga. U tom je razdoblju do 1990. u promet pušteno 36 km ceste. Nositelj realizacije bila je Republička samoupravna interesna zajednica za ceste H

Pazinu, a važeći je pulski upis, iako je obitelj živjela u Pazinu, jer je zbog zdravstvenih problema trudna Gioconda otišla u Pulu i tamo rodila. U Pazinu su Laurini roditelji vjenčani, tamo je rođen

Pazina). Najveći su se posjedi nalazili u središtu Knežije (oko Pazina, Lindara i Gračišća), a najmanji nešto sjevernije (oko Zamaska, Butonige, Vranje i Bresta). Obradive su površine bile neravnomjer

Pazina zbog njihova industrijskog razvoja. Promet prugom Divača-Pula i Lupoglav-Raša jako je porastao 1980-ih i dostigao oko 800.000 t i milijun putnika. Na to je najviše utjecao prijevoz boksita iz H

Pazinu. Tu se ističe literarnim radovima koje objavljuje u đačkom listu. Maturirao je 1912. O njegovom životu i radu nedostaje podataka, a prema kasnije zapisanim kazivanjima sumještana školovanje