...Pula, 8.VI.1961.). Djetinjstvo i mladost provela je u Umagu, a krajem 1970-ih otišla je u Zagreb na studij defektologije. Njezin rad na područj

pularnijih pjevača u Hrvatskoj, a veliku popularnost uživa i u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori. Objavio je 20-ak albuma, kompilacija i koncertnih albuma. Surađivao je s

Pula, 10.II.1898. – Rapallo, 6.III.1989.). Otac mu je bio Vincent Mareš, koji se doselio iz Češke u Pulu u potrazi za poslom i zaposlio u Arsenalu kao brodski mehaničar. Majka Ivana bila je k

Pula, 20.XI.1983.). Još u srednjoj školi pohađala je razne radionice i seminare u sklopu MKFM-a (Međunarodni kazališni festival mladih) u Puli kod renomiranih svjetskih i hrvatskih kazališnih pedag

Puli (nekadašnji Soborgo della Stazione) s početka XX. st. Proglašenjem Pule za glavnu ratnu luku Austro-Ugarske Monarhije 1853., izgradnjom Arsenala 1856. te puštanjem u promet željezničke pruge Pula

Pulskog zaljeva) i grada. Već prije 1820. utvrđene su lokacije za zaštitu grada i ulaza u zaljev, a do 1850. sve su u. izgrađene ili osuvremenjene: poljska utvrda Maximilian, poljska utvrda (lunett

zaljev) i Valturi. Umro je od srčanih tegoba izazvanih tropskom malarijom, koju je prebolio deset godina ranije na Brijunima. U znak zahvalnosti obitelj Kupelwieser postavila mu je 1908. u jednom o

pularnoga karaktera u dnevnom i periodičnom tisku, znanstvene i stručne radove (izvješća i rezultate iskapanja), te monografije Amfiteatar u Puli (1957.), Antička Pula (1958.), Istra u antici (1962.),

Pule (44°49′N; 13°54′E; 6 m nadmorske visine); 467 stanovnika (2011.), općina Medulin. Nalazi se uz obalu najdublje uvučena dijela Medulinskog zaljeva, na lokalnoj cesti Banjole

zaljeva u pulski akvatorij, a zajedno s još dvjema svjetlosnim oznakama (pličina/otočić Fenoliga i pličina/hrid Albanež) osigurava plovidbu oko najjužnijeg istarskog rta. U podmorju na širem području

zaljeva i otvorenog mora. Apsirtide spominju stariji grčki pisci (Aristotel, Pseudoskilak, Apolonije Rođanin) u vezi s Kolhiđaninom Apsirtom, Medejinim bratom, kojega su, prema jednoj inačici legen

zaljev, istarski poluotok te dio Kvarnera. Na str. 6 je gravura Rovinja s uređenim zaleđem, a na str. 7 nalazimo Pulu s rimskim amfiteatrom, Orlandovim tornjem, samostanom, nekim ruševinama i crkvom s

Puljštine iznad Raškoga zaljeva (44°59′N; 14°03′E; 163 m nadmorske visine); 393 stanovnika (2021), općina Marčana. Stanovnik je Rȁkljan i Rakljãnac, stanovnica Rȁkljanka

Puli (Luka Pula d. o. o.). U unutarnjem dijelu Raškoga zaljeva nastao je Lučki bazen Raša, u početku namijenjen pretežito pretovaru ugljena. Raspolaže dvama terminalima: Bršica, za prihvat, smještaj i

zaljeva, 11 km sjeverozapadno od Rijeke, 6 km sjeveroistočno od Opatije, ali podalje od mora, u središtu Kastafšćine (Kastavština). Blizu je glavnih komunikacija, pa je svoj napredak temeljio na kontr

Puli. Nastalo je kao zanatska radnja Elektroservis, mala radionica za izvođenje montažnih radova, osnovana 21.V.1956. odlukom Nogometnog kluba Pula o osnivanju zanatske radionice radi stjecanja pri

zaljeva (1655-56), generalni providur Kandije (1667) i Dalmacije (1670). Bernardo (XVII.st.), podestat Rovinja. Angelo Maria (1726-79), pjesnik. Umberto (1902-59), teoretičar i filmski kritičar, preda

zaljev/kanal) (45°9’N; 13°38’E); 1535 stanovnika (2021.), općinsko središte. Vrsar je smješten na brežuljku pokraj morske obale, na istočnoj obali istoimenog zaljeva koji štiti

pulske katedrale. Na jednom listu prikazan je tlocrt i presjek krstionice u Novigradu. Na četiri lista prikazana je crkva sv. Katarine na istoimenom otočiću u Pulskom zaljevu (tlocrt, presjek, pročelj

zaljev/kanal), Rovinja, Brijuna/Briona i Pule, ali je zadovoljavala samo mjesne potrebe, dok se u Miljama, Kopru i Piranu sol proizvodila i za izvoz. U mletačko doba govorilo se da su piranske solane