Pula, 1979), operna i koncertna pjevačica - mezzosopran. Na Glazbenoj akademiji u Zagrebu završila je studij pjevanja u klasi Nade Puttar Gold i Snježane Bujanović Stanislav. Na prvoj godini studija n

pulariziranja istarske povijesti. U osnivanju IPD-a sudjelovale su ustanove koje se bave povijesnom znanošću i/ili okupljaju povjesničare u svojim redovima: Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sv

Pula – Labin. Stanovnik je Loborȉčan, stanovnica Loborȉčanka, a pridjev loborȉčanski. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom i stočarstvom te turizmom, a dio ih radi u obližnjoj Pu

Pula, 20.VII.1923. - Pavia, 25.X.1994.). Otac mu je bio karijerni vojni časnik, majka Istrijanka - Maria Repich (Repić). U Puli je 1942. završio gimnaziju, potom je unovačen u časničku školu alp

Pula 1906.). Djeci su posvećene i objavljene zbirke pjesama, priča i pouka: Istranke (1926.), Sokolke (1927.), Suze Istre (1931.), Za našu djecu (1933.).

Pula je 1853. postala glavna vojna luka Monarhije. S rastom flote rasle su i potrebe za navigacijskim resursima, te je tako 1871. sagrađen Hidrografski zavod Ratne mornarice Austro-Ugarske Monarhije n

Rasparagan, Publije Elije (lat. Publius Aelius Rasparaganus), kralj Roksolana (prva pol. II. st.). Roksolani su bili dio Sarmata, naroda srodna Skitima, iranskoga podrijetla. Rasparagan je vladao naro

Pula, 2000. Objavljen je i faksimil izvornika s uvodnom povijesnom studijom i preveden je na hrvatski jezik.     

Braun, Georg, klerik, geograf i topograf (Köln, 1541 - Köln, 10. III. 1622). U razdoblju od 1572. do 1617. izradio je atlas većih gradova svijeta pod naslovom "Civitates orbis terrarum".Oko gravira su

Seenus, Joseph von, botaničar (Austrija, XVIII. st). U XVIII. st. u austrijskim znanstvenim krugovima zavladao je priličan interes za raslinje i botaniku. Von Seenus je u sklopu svoje struke napustio

Strabon Amasejac (grč. Στράβων), grčki zemljopisac i povjesničar (Amaseja na Pontu, oko 64. pr. Kr. - ? 23. po Kr.). Dugo je vremena boravio, učio i radio u Rimu, a svoj

Likofron (Λυϰόφρων, Lykóphrōn), helenistički pjesnik, književnik i filolog (Halkida na Eubeji, oko 320. pr. Kr. – ?). Djelovao je u Aleksandriji. Autor

Pula odabrana za ratnu luku i sjedište Pomorskog arsenala. Zahvalio se 1857. na zapovjedničkoj dužnosti, potom bio savjetnikom za mornarička pitanja pri vladi u Beču. Napustio Austriju 1863., uoči

Marinoni, stara mlet. patricijska obitelj, podijeljena u dvije loze: jedna je podrijetlom bila iz Milana (prvi se put spominje u XII.st.), a druga iz mjesta Clusone kraj Bergama. Dala je mnogo istaknu

Pula – Premantura, iznad Vinkuranske vale. Stanovnik je Vinkurȁnac, stanovnica Vinkurȃnka, a pridjev vinkurȃnski. Stanovništvo uglavnom radi u Puli, a dopunski se bavi turizmom (iznajmljiv

Pula s okolicom), koja je bila pod savezničkom vojnom upravom, te Zonu B - područje istočno od toga pod kontrolom vojne uprave Jugoslavenske armije (VUJA). Crta razdvajanja ovih dviju zona naziva se M

Kosić, Ivan, liječnik (Gradac [Graz], 31.I.1903. - Zagreb, 24.VII.1981.). Studij medicine završio 1929. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Potom radio u Bolnici za tuberkulozu kostiju u Kraljevici

Filip Macić, ministerijal gospode Kožljaka (druga polovica XIV. st.). U Istarskom razvodu spomenut je kao osoba koja je usmjeravala tijek samoga razvođenja, te kao posrednik u raspravama sudionika

Selb, August, slikar i litograf (München, 9.II.1812. – München, 1.XI.1859.) Vrstan portretist, u Njemačkoj portretirao članove plemstva i poznate osobe iz javnoga života. Nakon uspj

Tamaro, Marco, novinar i povjesničar (Piran, 16.V.1842. - Poreč, 25.I.1905.). Niže škole završio je u Kopru, a 1867. diplomirao je pravo na Sveučilištu u Padovi. Nakon toga obnašao je dužnost tajni