Trst (otac Arturo bio je inspektor u tršćanskoj lučkoj kapetaniji), gdje je završio Pomorsku školu. Služio je u talijanskoj ratnoj mornarici u kojoj je napredovao do čina kapetana korvete. Kao član đe

Trsta, a potom u različitim mjestima istarskog dijela Tršćansko-koparske biskupije. Za dekana u Ospu bio je imenovan 1889. Godine 1895. bio je izabran u Istarski sabor i njegovim zastupnikom ostao

Trst i Istru (Il diritto d'Italia su Trieste e l'Istria, 1915.), te se zaposlio pri Civilnom odjelu glavnog stožera talijanske vojske (Affari civili del Comando supremo dell'Esercito itali

Trstu su 1975. utemeljene Agencija Alpe-Adria i Ponteco, koja se brinula o vezama i financijskim interesima TV Koper-Capodistria odnosno TV Ljubljana, koje je bila sastavni dio. Godine 1983. potpisan

Trstu, Veneciji, Raveni, Recibórzu i dr. Bio je izdavač i jedan od autora tematskih grafičkih mapa Istarska intima (1999.) i Istra, sklad prirodnog ambijenta (2000.).

Trsta obišao Kopar, Buje, Poreč, Kanfanar, Rovinj (gdje je prenoćio), Pulu i Premanturu. Drugi je put u Istri bio 1935., kada je 9.VI. u Kopru nazočio otkrivanju spomenika iredentistu Nazariju Sauru.

Trst na sjevernoj granici Istre, kraju koji je predstavljao tromeđu triju antičkih pokrajina. Studirao je u Rimu, gdje je kršten 366. Prvi je put na Istok otputovao 372. Vratio se u Rim i bio tajni

Trstu 1921., a zatim objavljivao u Savremenoj školi, Napretku, Učitelju, Narodnoj prosvjeti i dr. Napisao je Metodiku početnog čitanja i pisanja (1952.) te rasprave i dva priručnika o radnoj školi, pr

Albertini, Giorgio Maria, filozofski i teološki pisac, propovjednik (Poreč, 20.II.1732. - Poreč, 29.IV.1810.). Redovnik mletačke dominikanske zajednice, završio je filozofiju i teološke studije u V

Trst – Poreč, brza cesta Kopar – Lucija te Bonifika, gdje su do 1912. bile solane. Danas je Bonifika najvećim dijelom zasuta, ima prometnu i rekreacijsku ulogu (sportsko-rekreacijski centa

Trstenika kraj Rašpora (Rašporski ponor). Na ist. rubu Ćićarije kraj Klane nalazi se Klanski ponor. Prema istraživanju tal. speleologa provedenom u međuratnom razdoblju bili su to najdublji tada pozna

Trstu.

Trstu jedna ulica nosi njegovo ime.

...Trstu objavljivao i uređivao Pietro Kandler. Nastao je na tradiciji tršćanske historiografije i kulture, koju je obilježio niz publi

Trsta. Tijekom 1910. kazalište u Poreču je nakratko zatvoreno zbog preuređenja koje je vodio općinski tehničar Bernardino Fabro. Tada su rješavani sanitarni čvorovi i ulazno stepenište koje je proš

Trsta, to se zasigurno dogodilo i s Pićnom. Zaštitnik je biskupije, mučenik po legendi, pićanski biskup sv. Nicefor. Za bizantskoga vladanja Istrom Pićan je imao skromne prihode, što se može zak

Trsta, a ostali dio Istre pripao je Jugoslaviji. Nakon potpisivanja Londonskoga memoranduma i ukidanja Slobodnog Teritorija Trsta, obavljeno je prema Rješenju Saveznog izvršnog vijeća FNRJ od 7.X.1954

Trst, gdje je vježbao klavir te se uspio upisati na Konzervatorij Giuseppe Tartini. Učio je kod profesora Antonija Illersberga, a istodobno nastavio dirigentsku aktivnost, u tršćanskom predgrađu vodio

Trst (Parenzana) zamijenjena autobusnim linijama, počela je izgradnja suvremene asfaltirane prometnice Pula–Trst, u sklopu koje su na rijeci Mirni kraj Ponteportona i na Dragonji kraj Kaštela, a u ist

Trstu, tijekom kampanje za priključenje Julijske krajine Jugoslaviji. U 1947. postao je službenim glasilom Talijansko-slavenskoga antifašističkog saveza za Istru i Rijeku, dostignuvši nakladu od 15 00