trstikom i šašem te bogato ribama (jegulja, šaran) i ptičjim vrstama (divlja patka, bijela roda, labudi), a bilo je poznato i po malaričnim komarcima koji su prouzročili velik postotak bolesti okolnog

Trsta Jugoslaviji. Sudjelovao je 1971. na Mediteranskom kiparskom simpoziju u Dubrovi, o čemu svjedoči njegova kamena skulptura Glava u Parku skulptura. Te je godine i samostalno izlagao u Labinu i Pu

Trst, Kopar, Piran, Poreč, Pulu i Pazin. Snažno je propagirao intervencionizam te nacionalističke i iredentističke ideje, da bi nakon ulaska Kraljevine Italije u rat na strani Antante (1915.) i sam

Trst, izrade Generalnog prometnog plana Zagreba i dr. U Institutu je vodio Odjel za prostornu ekonomiju, a kao član stručnih radnih tijela sudjelovao je u razvoju ključne hrvatske prometne infrastrukt

Trstom u usred dana, ponovo dobiva Brončanu medalju. Srebrnu će zaslužiti u rujnu 1917. prilikom bombardiranja tršćanskih vojnih zona kad je bio zračna podrška, a u Gradež se vratio pogođenim hidroavi

Trsta. Uspostavio je 1951. dječji dispanzer u Kopru i preuzeo savjetovališta za dojenčad u Kopru, Piranu i Bujama, a sljedeće je godine organizirao dječji odjel koparske bolnice koji je vodio do 1978.

Trstu, Veneciji, potom još u Grazu i Beču. Prema prvotnom konceptu, što su ga izradili M. Pahor i Ferdo Gestrin, posjetitelju se u novome pom. muzeju želio pružiti širok spektar informacija: trebalo j

Trstu, Pazinu, Rijeci, Udinama, Ljubljani, Veneciji, Veroni, Milanu, Beogradu, Rimu, Beču i dr., a dio arhivskoga gradiva čuvaju još Pokrajinski muzej Koper, Pomorski muzej »Sergej Mašera« Piran, Inšt

Trstu je 1850. osnovao i do 1851. uređivao dvotjednik Il Popolano dell'Istria kojim je pridonio širenju prosvjete i kulture u najširim istarskim društvenim slojevima. Držao je da književna i novin

Trsta, pripojena Umagu. Crkva je više puta temeljito obnavljana (1826. i 1984.). Na najzapadnijoj točki rta Lako, kraj Bašanije, nalazi se svjetionik Savudrija, izgrađen 1818. (arhitekt Pietro Nobi

Trstu, s područnim lučkim kapetanijama, agencijama i ispostavama. Pula je ostala ovisnom o lučkoj kapetaniji u Rovinju, a ispostave su postojale u Budavi, Verudi i Medulinu. Zgrada lučke kapetanije u

Trst, potom u Kopar gdje je bio i ravnatelj slovenske gimnazije. Početkom 1950-ih vraća se u Maribor, ponovo predaje u srednjim školama, a u jednom razdoblju, 1955.-58., bio je pedagoški savjetnik za

Trsta, radi organiziranja veterinarske službe. Godine 1951. oženio se Premanturkom Eldom Bogetić s kojom je imao sina Nevena i kćer Branku. U Bujama je 1952. postavljen za prvog upravitelja nov

Trstu, zaziva habsburšku okupaciju venecijanskog dijela Istre. Kad je Mletačka Republika 1797. pala, austrijskim je okupatorima spjevao dva soneta dobrodošlice (jedan objavljen u listu Osservatore tri

Trst i želj. pruga Pula–Divača, a od njega se granaju lokalne ceste za Peroj i Fažanu, Žminj, Barban i Marčanu, te Galižanu. Gospodarstvo se u prošlosti temeljilo na poljodjelstvu (masline, vinova loz

Trstu i Mestreu, a u poraću je jedna protupodmornička korveta talijanske ratne mornarice nosila ime Licio Visintini (u službi 1966.-1994.).

Trsta te se upoznao s rezultatima istraživanja istarske flore. Zahvaljujući Tommasinijevu poticaju te bogatom materijalu i bilješkama koje mu je ustupio, Freyn je počeo detaljno obrađivati floru južne

Trstu i Ljubljani te iz Rijeke tunelom Učka prema Pazinu i Buzetu. U prošlosti je glavnina prometa išla morem, a najvažnije su luke bili Lovran za habsburšku središnju Istru i Volosko kao izlazna luka

Trstu, Trevisu i Citadelli (1952.-1955.), a potom je do smrti živio u franjevačkom samostanu Sv. srca u Saccolongu kraj Padove. U Trevisu mu je dijagnosticirana multipla skleroza, neurodegenerativn

Trst za kapelana župe sv. Ivana. Tu je ostao do 1939., kada je premješten u Sovinjak. U Drugom svjetskom ratu, 1942., upoznao je Antona - Tonića Cerovca i Ljubu Drndića, koji ga upoznaju s ciljevim