Trsta pronalaze se dokazi dotjecanja podzemne vode iz područja brkinskog i ćićarijskoga zaleđa. God. 1925. tršćanski speleolozi u Ćićariji istražuju Rašporski pon (450 m), koji je otada nekoliko godin

Trst, a u izgradnji je puni profil Istarskog ipsilona. Županijska željeznička mreža Pula – Buzet s odvojkom za luku Bršicu posredno je (preko Slovenije) povezana s hrvatskom željezničkom mrežom.

Trstu). Najvažniji su grčki i rimski povjesničari i zemljopisci – izvori za poznavanje istarske antike: Hekatej Milećanin, Pseudoskilak, Strabon Amasejac, Klaudije Ptolemej, Tit Livije, Plini

Trstu na crkvi sv. Justa. Tijekom XI. st. u Istri sazrijevaju i neki tradicijski oblici. Dok se u predromaničkom razdoblju u arhitekturi njegovao jednostavan nerazvedeni oblik, postupno prihvaćanje

Trsta. Nakon Tridentinske arbitrarne odluke iz 1535. izgubila je feudalne gospoštije Račice, Momjan, Završje te feud Barban-Rakalj, a ostala je i bez područja Grimalde i Draguća, Vrha, Sovinjaka te sj

Trstenika i Lanišća, s poznatim ponorom u Rašporu, zatim u Ročkom polju i kraj Roča te kraj Semića, Dana i Krkoča. Boja ubačena u neke od ondje postojećih ponora pojavila se na izvoru Sv. Ivan kraj Bu

Trst – Rijeka. Najveća je bila u noći 27./28.X., kada je između Rukavca i Jurdani uništeno 20-ak metara pruge, pri čemu je stradao jedan transportni vlak, a promet je bio obustavljen tijekom cij

trstenjaci, grmuše, zviždci), drozdovi, ševe, sjenice, lastavice, svračci, vrane, čvorci, zebe i dr. Gmazovi su u Istri zastupljeni s 42 vrste (20 je zaštićeno zakonom). To su neke vrste macaklina i g

Trst), Arheološki vestnik (Ljubljana).

Trsta (1881) te Šmarjama i Marezigama u okolici Kopra (1884). One su ujedno bile i pjevačka društva. Do kraja I. svj. rata u Puli i na liburnijskom području Istre djelovala su njem. čitateljska društ

Trstu, Opatiji, Krku, Udinama, Bakru, Malinskoj. Od 1957. sudjeluje na izložbama HDLU-a te skupnim izložbama, ukupno njih dvjestotinjak, među kojima Grupe Mi 58 (Zagreb 1958.), Grupe Staza (Split 1960

Trstu 13.VIII.1945.) i tajnik Oblasnog narodnog odbora Istre. Bio je 1946. član jugoslavenske delegacije na Pariškoj mirovnoj konferenciji, a krajem iste godine je među Istranima koji su prihvaćeni u

Trsta, Rijeke, Pule i anglo-američkih vojnih snaga. Pobjede su zabilježili Otto Gović i Tulio Rocco. Potkraj 1947. u Puli je osnovan prvi poslijeratni boksački klub Proleter, koji je 1948. promijenio

Trsta preselilo i uredništvo Naše sloge.

Trst i Slovensko primorje. Neposredne borbe za oslobođenje Istre otpočele su 20.IV., a završile 8.V.1945.

Trstu i Gorici, pa su i Slovenci zahvaljujući glagoljici bili pod utjecajem hrv. redakcije starosl. jezika. Do pojave dalmatinsko-dubrovačke renesanse (koji pokret Istra ne poznaje) kao samosvojnog ob

Trsta) i kotara Pazin zabilježeno je 228 grla, pretežito ženki podolca – bujskoga goveda. Dobiveni podatci, uspoređeni s matičnim podatcima iz 1893., pokazali su ustaljenost broja grla. U sastav

Trst, Pula, 1870–1915), Pučki prijatelj (Krk, Pazin, 1899–1929), Omnibus (Pula, 1906–10), te novine Istra, koje su 1929–40. izlazile u Zagrebu. U Zbirci zemljopisnih karata i a

Trstu (Colonia Iulia Tergeste) osnovana već oko 52. pr. Kr. Međutim, pravi su uzlet ti gradovi doživjeli tek nakon 27. pr. Kr., kad je August stabilizirao unutrašnju i vanjsku rimsku političku scenu,

Trstu. Nakon pada Austro-Ugarske Monarhije bio je svjedok priključenja Pule Državi Slovenaca, Hrvata i Srba 31.X.1918. te njezinoj okupaciji od talijanske vojske 5.XI.1918. To je detaljno opisao, k