Labinšćinu i Učku. Dio katastarske općine Prnjani uključen je u barbansku poduzetničku zonu. Stanovnici se bave poljodjelstvom i sitnim stočarstvom. Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (gr

Labinu s 12 kreveta (preseljeno u Vinež i povećano na 27 kreveta), ambulante u Labinu, Podlabinu, Raši, Koromačnom, Potpićnu i Čepiću, stomatološka ambulanta u Raši. Nova zgrada Doma izgrađena je 1969

Labinšćina), magriž (Liburnija), mangreîʃ (istriotski).

Labinšćina, Barbanština) zatka označivala iznajmljeno imanje (zemljište s kućom i gospodarskim zgradama), koje napoličar (soč, sočal) obrađuje sa svojom obitelji. U Barbanu su vlasnici zatki bili obve

labinske župne crkve, a na Valierovu sugestiju Barbabianca je u Puli osnovao sjemenište, koje se ugasilo deset godina nakon njegove smrti. U vrijeme njegove službe Pula i veći dio biskupije bili su

Labina (Jasna Maretić Diminić i Josip Diminić). Djelovao je pri Radničkom sveučilištu „Jurica Kalc“ u Puli do 1977., pri Centru za scenske i likovne djelatnosti do 1982. te Festivalu ju

Labinka, Labinjan gredu skupa na samanj / Od potoka do potoka stvorili su dva otroka; U Lindaru gradu malo kruha dadu, piti za umriti), spolnost, ljubav starca prema djevojci, rad i lijenost (Katerina

Tȕpljak (tal. Tupliaco), naselje u istočnom dijelu središnje Istre (45°13′N; 14°6′E; 15 m nadmorske visine); 222 stanovnika (2021.), općina Pićan. Nalazi se sjeverno od Potpićna

Labinu. Smatra se najpoznatijim svetištem južne Istre. Prvi sakralni objekt na tom mjestu je vjerojatno izgrađen između 5. i 8. stoljeća, no nema čvrste potpore u vrelima.U srednjem vijeku je podignut

Labina, 1937), radio je u Labinu, prof. je kiparstva na Filozofskom fakultetu u Rijeci (likovne umjetnosti). Razvija apstraktni izraz u skulpturi i crtežu, u ciklusima obojenih reljefa u drvu, te skul

Labinštine) i Puljštine, koja nije bila u sustavu, te jugoistočnoga sustava (Labinština), koji se koristio vodom iz vrela Kožljaka (na koti 278 m nadmorske visine, s izdašnosti od 9 l/s), Plomin (na k

Scalier, Luigi, socijalist (Pula, 10.VI.1902. – Pula, 5.X.1921.). Kršten je 12.VI. kao Luigi Francesco (Aloysius Franciscus), otac Giacomo (Jakov) bio je kotlar, rodom iz Šušnjevice, majka Te

Labin-Opatija, u zaljevu s malom ribarskom lučicom uz uvalu potopljenog ušća potoka Banine, u koji se slijevaju vode bujičnih potoka s istočnih obronaka Učke. Za kišovita vremena mnogo je podvodnih iz

Labina, zamjenik policijskoga liječničkoga referenta pri Lučkoj kapetaniji u Puli. U staroj grad. bolnici kraj Arene (1875) bilo je predviđeno 30 postelja za sifilitičare. Na početku XX. st. prevalenc

Labina. Zanimanja su im bila razna od konobara, kuhara, ložača, prevoditelja, pa sve do skladištara strojarnice i pomoćnika u brodskoj bolnici. Stanovnici s područja Istre i Kvarnera s lakoćom su nala

labinskog ogranka Društva Dante Alighieri (Il gazzettino della „Dante“ albonese), čiji je bio i urednik, tekstovima o povijesti Labina.

...Labina i Mestni muzej iz Pirana,

Labinskim susretima likovnosti (2007., 2011.) i dr. Bio je jedan od osnivača i član Labinskih ateliera, član HDLU-a Istre te Ogranka Matice hrvatske u Puli.

Labinci–Kaldir–Karojba. Samoglasnici. Refleks je jata ikavski (dica, čovik, vitar), s rijetkim primjerima ekavskoga (delo, delavac, dekla, venac). Prednji nazal ę realizira se kao e (me

Labin, Poreč, Motovun, Sv. Lovreč Pazenatički, Dvigrad, Rovinj, Vodnjan i Bale podestata, Rašpor i Barban kapetana itd. Nazivom rektori bili su obuhvaćeni i providuri za čitavu Istru (Provveditori nel