Žminju, Poreču, Višnjanu, Pazinu, Motovunu, Labinu, Podpićnu, Buzetu, Umagu, Novigradu i Bujama. Početni kreditni potencijal banke iznosio je 63,8 mil. dinara, a prvim direktorom bio je imenovan Srećk

Žminj i dr.), ponekad s odvojenom ložom (Brseč, Mošćenice, Oprtalj, Gračišće, Višnjan, Vižinada, Vrsar, Sv. Lovreč Pazenatički, Bale, Barban, Hum, Boljun, Mutvoran, Lindar), samo s prastarim stablom l

Žminja. Monografski je obradio povijest pojedinih istarskih mjesta - Tinjana, Pazina, Gračišća, Premanture, Roča, Lupoglava, Mutvorana, Šterne u Čepiću, Pazinskih Novaki, Kostela (Pietra Pelosa, Petre

Žminju za rukovet pjesama (1971.), druge nagrade Grada Rijeke za Goranovo proljeće (1977.), porečke nagrade Sv. Mauro (1992.), priznanja na natječaju dijalektalne poezije Histria (1997.), treće nagrad

Žminja, Bala, Marčane, Medulina, Vodnjana, Svetvinčenta (Savičente) i Barbana. U nizu njegovih aktivnosti ističe se sportska, koja osim natjecateljskog ima obrazovni karakter. Veliku manifestaciju brz

Žminja, 25.VI.1942. – Zagreb, 28.II.2020.). Diplomirao je 1967. na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1973. magistrirao biotehničke znanosti, a 1980. doktorirao temom Petrokemijski

Žminja redovnik na glasu po svetom životu Kornelije Hrelja. Prema nekim je istraživačima sv. Jeronim rodom bio iz istarskog Zrenja. Nije utvrđeno ni mjesto rođenja (možda u Istri?) biskupa sv. Dona

Žminja i Sv. Jurja u Svetom Juri kraj Završja. Kuriozitet svakako predstavlja zvonik na preslicu Sv. Roka u Roču, zvonik uz samostansku crkvu sv. Franje u Puli i zvonik kula uz crkvu sv. Stjepana u Mo

Žminjšćini. Tu se tradicionalno uzgajaju kasni krumpir, luk, grah i kupus namijenjen za kiseljenje. U novije doba uzgaja se još mnogo drugih sezonskih vrsta (salata, blitva, špinat, mrkva, grah mahuna

Žminju (pravila potvrđena 1903., počela djelovati 1906), Sv. Vidu (na otoku Krku), Juršićima, Premanturi, Banjolama i Vinkuranu (1906), Svetvinčentu, Lanišću, Belom (na otoku Cresu) i Veprincu (1908),

Žminja ili Sv. Stjepanu u Peroju, do tipoloških rješenja s poligonalnom apsidom. Tip križne građevine s trima apsidama na istočnoj strani također se veže uz sjevernotalijanske i južnošvicarske prostor

Žminju te spoj na Istarski ipsilon). Prometna mu važnost raste naročito izgradnjom željezničke pruge Pula – Divača (Istarska državna željeznica) 1876. Gospodarsku osnovu tradicionalno čini po

Žminj i Savičenta (Svetvinčenat). Do XV. st. utvrde su bile razmjerno jednostavne, a s pojavom vatrenoga oružja dobivaju nove elemente (platforme za topove, usporedne zemljane nasipe i bastionski sust

Literatura : žminjskog dijalekta, ibid.; I. Lukežić, Čakavski ikavsko-ekavski dijalekt, Rijeka 1990; S. Vranić, Za dijalektalnu kartu čakavskih ikavsko-ekavskih govora u Istri, Riječ, 1995, 1-2; I. Lukežić, M. Tur

Srednjočakavski ili ikavsko-ekavski čakavski dijalekt, najraspršeniji među čakavskim dijalektima. Istarski ikavsko-ekavski čakavski govori pripadaju tzv. rubnom poddijalektu. Rasprostranjeni su u s

Žminja je crkvica Gospe Karmelske (posvećena istoga dana kad i Sv. Jakov i Sv. Antun), od davnina zvana Majka Božja od Oranice. U naselju je klasicistička kuća kanonika i polihistora Pietra Stancov

žminjska Bartulja, kanfanarska Jakovlja i dr. Životni običaji običajna su praksa vezana za važne prekretnice u životu, od rođenja do smrti. Običaji u trudnoći vezani su uglavnom za zaštitu trudnice

Aleja glagoljaša, spomenički kompleks posvećen glagoljašima, glagoljaštvu i glagolizmu, koji se proteže uz cestu od Roča do Huma. Kapitalni je to projekt Čakavskog sabora (ČS), a ideja o njegovom o

Žminjštinu, Pazinštinu i Poreštinu, a posebno se povoljan ishod postigao u Kringi, Motovunu i Tinjanu. Govedo se uzgajalo poglavito radi mesa i rada gotovo posvuda u Istri: sredinom XX. st. istarsko j

Žminjšćine, rudara s Labinšćine, Vodnjanku koja se udaje, iseljenika i lik turističkog djelatnika, odnosno presjek turizma u Istri od elitnog turizma na Brijunima/Brionima, preko masovnog turizma zapa

Žminj (sv. Mihovila). U Pićanskom dekanatu su župe: Borut (sv. Mihovila), Cerovlje (Uznesenja BDM), Gologorica (sv. Petra i Pavla), Gračišće (sv. Vida i drugova mučenika), Krbune (sv. Ivana Krstite