Kastav (»biser-zrno Liburnije«), Volosko, Veprinac, Opatiju i okoliš (Villu Angiolinu, Litrovov most), Iku, Lovran, Mošćeničku Dragu, Mošćenice, Brseč te Učku i Ćićariju.

Kastavci pridružili Sušačanima i Grobničanima, Širola je postao zapovjednikom 5. čete 5. bataljuna »Vladimir Gortan«, zatim zapovjednikom 2. bataljuna i operativnim časnikom u XIV. brigadi

Kastav, otoke Cres i Lošinj s nizom manjih okolnih otoka, dio sjeverne i srednje Dalmacije od Lisarice i Tribnja na sjeveru do rta Ploča na jugu, uključujući Zadar i Šibenik, te otoke u sjevernoj i sr

Učka, Kulturno-umjetničko društvo, osnovano 1954. u Matuljima. Početci kult. amaterizma u Matuljima povezani su s tamburaškim društvom Narodna zajednica Matulji, utemeljenim 1912., koje je djelovalo d

Kastavske gospoštije, odn. Kastva, do sredine XIX. st. i ukinuća feudalizma. Već gradnjom ceste Rijeka-Poklon-Pazin počeo je nov razvoj naselja i otvaranje širega zaleđa, posebno nakon 1860., kad se o

kastavski kapetan) te dva epa, komični Zidanje lovranske lože i religiozni Trsat i nacrt pov. drame Slavija. Njegovo književno djelovanje ostalo je u sjeni političke preporodne aktivnosti, ali njegov

Kastavštinom, Ćićarijom i središnjom Istrom, tj. Pazinom i Pazinštinom, putovao je i bilježio ljeti 1912. i 1914. Obuzet vlastitim impresijama i putopisnim asocijacijama, motrio je živote malih ljudi

Kastav i Opatija te općine Lovran, Matulji i Mošćenička Draga. Taj najistočniji dio istarske obale (Istarska Liburnija) obuhvaća 52 naselja. S Istarskom županijom graniči od uvale Stupova kraj Brestov

Kastavskim punktom i MK KPH Rijeke neredovita i nesigurna, Brozina – Slovan odlučuje uspostaviti izravnu vezu s KK KPH Kastav i Štabom 2. primorsko-goranskog PO-a 5. operativne zone. On zajedno

Kastavske gospoštije. Poznat je prijepis općinskog statuta iz 1637. Svoju današnju urbanu fizionomiju gradić poprima u srednjem vijeku. Naselje je opasano zaštitnim bedemom, odnosno nizom kuća vanjske

Kastavski zbornik, Liburnijske teme i dr.). Bavila se i likovnom kritikom, pišući poglavito za Novi list (1952.-78.) te mnogobrojne kataloge za izložbe. Autorica je poglavlja Barok u Istri i Hrvatskom

Kastav bude na jugoslavenskom teritoriju, dok bi riječki željeznički kolodvor došao pod mješovitu talijansko-jugoslavensku upravu. Hrvatima u Rijeci zajamčena su ista prava kakva uživa i talijanska ma

Kastav–Matuji–Veprinac–Vranja prema prijevoju Poklon. Istočnije od toga na nju se nadovezuje liburnijski prostor što se pruža uz opatijsku rivijeru. Sjeverozapadna granica prostor je

Kastav, Veprinac, Lovran, Mošćenice i Brseč) nakon smrti Huga IX. Devinskoga 1399. prelazi u posjed roda Walsee, iako je nejasno kad je i kako postala vlasništvo Devinskih, isprva vazala akvilejskoga

Kastav, a 1909. slovenski u Goricu. U 34 godine njezina djelovanja školu je pohađalo 700 talijanskih, 426 slovenskih i 117 hrvatskih đaka. Talijanska učiteljska škola priključena je 1926. talijansk

Kastav, istarska grupa Šćike i dr.

Kastav (6), Kršan (10), Oprtalj (5), Pazin (11), Pićan (7), Trst (5) i Umag (7) te koparski dekanati Kopar (3), Krkavče (3), Osp (3) i Piran (3). Pripadala je Goričkoj nadbiskupiji. Imala je 228.601 s

Kastavsku gospoštiju ili kapetaniju (njem. Herrschaft Khestau, tal. Signoria ili Capetanato di Castua). Sačuvani statut druga je redakcija pravno-povijesnog spomenika veprinačkoga kaštela-komuna, p

Kastavština), Primorsko-goranska županija. Nalazi se na državnoj cesti (D3) Rijeka–Trst, na raskrižju za Opatiju i Tunel Učku, odnosno na željezničkoj pruzi Rijeka–Pivka (Riječka pruga)

Kastav, Krk, Cres i Lošinj). U svakom je kotaru bilo nekoliko općina. Osim 46 glavnih općina, postojalo je i 380 podopćina. Općinama su upravljali načelnici (podestati), a podopćinama voditelji općins