Kopar (slov. Koper, tal. Capodistria), luka i grad u sjeverozap. Istri (45°33′N; 13°44′E; 11 m nadm. vis); 23726 st. (2002). Sjedište je općine i biskupije sa stolnom župom Marijin

Koparski zaljev, široka morska uvala na jugoistočnoj strani Tršćanskoga zaljeva, između Miljskoga i Piranskoga poluotoka. Površina zaljeva je 36km2 (između Debeloga rtiča i rta Madona). Uglavnom je pl

Koparska pruga, željeznička veza luke Kopar s prugom Divača-Pula (u vrijeme izgradnje Istarska državna željeznica), dužine 31,4 km. Građena je kao industrijski kolosijek sredstvima interesenata, pr

Koparsku biskupiju i pridružio im netom ukinutu Novigradsku biskupiju. Tako združena Tršćansko-koparska biskupija djelovala je od 1830. do 1977., kada su ukinute i apostolske administrature. Biskup

Koparski, sveti (ponegdje blaženi), đakon, misionar (? - Kopar?, I. st.?). O njegovom se životu i djelovanju ne može govoriti s činjeničnom sigurnošću, a navodi raznih autora dijelom su kontradikto

koparski dekanati Kopar (3), Krkavče (3), Osp (3) i Piran (3). Pripadala je Goričkoj nadbiskupiji. Imala je 228.601 stanovnika, od toga 148.686 u Istri (shematizam iz 1842.). Kako bi uspostavili tj

Koparska brda (Šavrinija, Šavrinska brda, Istarska brda), flišno područje u sjeverozapadnoj Istri. Flišno pobrđe u usporednim se hrptovima postupno diže od mora prema unutrašnjosti i prema jugoisto

Kopar, 27.IV.1749. - Kopar, 17.VIII.1817.). U rodnom gradu pohađao je sjemenište, a u svećeničkoj karijeri obavljao je niz važnih crkvenih dužnosti. Bio je koparski župnik i dekan, kanonik teolog,

koparska građanska obitelj, iz koje je u XIX.st. bilo više važnih ličnosti istarske polit. povijesti.Nicolò (1811–94), koparski podestat (1850), pokrajinski zastupnik i suradnik; C. Combi, osnivač je

koparski biskup (? Kopar, druga polovica XII. st. – Kopar, oko 1245.). O njegovu se životu malo zna. Bio je biskupom od 1210. otprilike do 1230. (prema nekima 1220. – oko 1242.), u doba

koparskog biskupa imenovao ga je 19.VI.1684. papa Inocent XI. Posvetio ga je 24.VI.1684. kardinal Alessandro Crescenzi. U Kopar je došao 1.I.1685., ali je već istog proljeća umro. Pokopan je u kopa

Kopar, 1746 - Kopar, 1814). Bio je liječnik u Istri i Dalmaciji te istarski protomedik. Svoje primjedbe uz odredbu zdravstvenog odbora u Puli o asanaciji grada i zaštiti od malarije Osservazioni sulla

Koparskih brda (45°30′N;13°53′E; 325 m nadmorske visine); 185 stanovnika (2011.); općina Kopar. Smješteno je na prijevoju između brda Lačna (451 m) i Griža (346 m) na sjevernom

koparski biskup i zaštitnik Kopra (Elpidium//Boršt kraj Kopra?, između 470. i 480 - Kopar, ?, 557). Prema predaji nastaloj na temelju štovanja istoimenoga milanskoga mučenika, vjerojatno je 524. bi

Koparskih brda (45°28′N; 13°54′E; 300 m nadmorske visine); 64 st. (2002.), smješteno kraj ceste Kopar-Buzet, općina Kopar. Čine ju dvije skupine kuća smještenih na prijevoju između Sočerske udoline na

Kopar, 1.VIII.1838. - Kopar, 12.XII.1883.). Rođen je u staroj plemenitaškoj obitelji Manzini, čiji je jedan ogranak živio u Kopru. Uz odvjetnički rad bio je društveno i politički angažiran - u kopa

Kopar, 15.VI.1886. - Ljubljana, 10.III.1951.). Maturirao je na koparskoj učiteljskoj školi, a potom je bio učitelj u Črnotičama i u koparskoj vježbaonici. Kao kulturni animator vodio je Dramsko dru

koparski biskup (Venecija, prva polovica XVI. st. - Kopar, 1600.). Profesor prava na Sveučilištu u Paviji. Za koparskoga biskupa posvećen je 3.XII.1576., za pape Grgura XIII. Sazivanjem biskupske s

Kopar, 20.II.1787. - Marezige, 25.I.1872.). Župnik u Sv. Antonu (1832.-69.), počasni kanonik koparskoga prvostolnoga kaptola. Spjevao je zdravicu K vasilu sv. Andreja v Šmarji 1843., koju su pjeval

Kopar, 12.XII.1749. - Kopar, 20.I.1816.). Školovao se u rodnom gradu te doktorirao filozofiju i teologiju na Sveučilištu u Padovi. Bio je kanonik koparske katedrale, profesor teologije i upravitelj