nooslobodilačkog odbora (NOO) Tinjan. Nakon kapitulacije Italije sudjeluje 9.IX.1943. u napadima i razoružavanju postaje karabinjera u Tinjanu i vojarne u Pazinu. Tijekom 20-dnevne slobode Istre u ruj
Rezultati pretraživanja za: "noo"
NOO-u za Istru. Sudjelovao je u radu ZAVNOH-a kao vijećnik. I nakon 1945. djelovao je u organima vlasti Istre, a od 1946. do 1952. radio je u Ministarstvu trgovine i opskrbe NR Hrvatske, u Odsjeku
nooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske za Istru ušao je u njegov sastav, a bio je i sudionik Istarskog sabora u Pazinu 13.IX.1943. na kojemu je izabran u Pokrajinski narodnooslobodilačk
NOO-e. Imali su osnovne upravne ovlasti u pitanjima važnima za svakodnevni život, a osnivali su općinske, mjesne i seoske NOO-e. Nakon 1945. k. je u FNRJ postao veća upravna jedinica, tako da je puljs
nooslobodilačkog odbora (NOO) Opatije. Bio je vijećnikom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) i članom predsjedništva Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Ju
nooslobodilačku vojsku (NOV), 1944. završio prvi učiteljski tečaj te službovao kao učitelj i referent Propodjela Kotarskoga narodnooslobodilačkog odbora Žminj. Nakon rata završio studij talijanskog
nooslobodilačkog odbora (NOO) za Istru na Planiku. Prvi urednici bili su Vicenzo Gigante - Ugo i Andrea Casassa. List je izlazio redovito svakih petnaest dana na najmanje 4, a najviše 10 stranica. Nak
nooslobodilačkog odbora (NOO) Buzet, a kasnije Okružnog NOO-a Poreč. Nijemci su ga uhitili nakon pogibije Joakima Rakovca u siječnju 1945. Od Šestana su tražili da otvori hrvatsku školu pod njihovom z
nooslobodilačkog odbora (NOO) za Istru. Sredinom srpnja 1944. stiže na Kastavštinu. Neprijatelj je saznao da se organiziraju učiteljski skupovi pa su je, dok je s još nekoliko aktivistica čekala kurir
nooslobodilački pokret (NOP), u Sv. Petru u Šumi osniva prvi narodnooslobodilački odbor (NOO) u tom kraju, kojemu je bila predsjednica. Do kapitulacije Italije tu se razgranao dobro organizirani NOP.
nooslobodilačkog odbora (NOO) za Istru, a kratko je bio i u Prop-odjelu Okružnog NOO-a Pule (gdje je na Tondulonu kod Kranjčići sudjelovao u osnivanju „tehnike“, tj. mjesta ciklostilnoga u
Literatura : nooslobodilačke borbe Poreštine“, Zbornik Poreštine, 1, Poreč 1971., 11-13; Slavko Magdić, Narodni heroji Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, Zagreb 1981., podaci iz Odjela za dokumentac
nooslobodilačkom pokretu (NOP). Započeo je intenzivno raditi na jačanju NOP-a na Poreštini. U veljači 1943. osnovao je u Rahovcima seoski narodnooslobodilački odbor (NOO), koji je postao važan čimbeni
nooslobodilačkog odbora (NOO) za Pulu, najprije u zaseoku Plehutima na Barbanštini, potom u susjednim Hrbokima i Fumetima, a od sredine siječnja 1945. u zaseoku Veselicima na Labinštini. Skromne gr
nooslobodilačkom pokretu. Bio je član NOO-a za Pulu, koji je djelovao u ilegali. Njemačka ga je policija uhitila 4.VI.1944., ali je nakon samo tri dana uspio pobjeći iz zapovjedništva SS-a u metežu ti
nooslobodilačkog odbora (ONOO) za Pulu, prvi broj kojega je izašao 23.VII.1944. Od broja 42. mijenja naziv i izdavača te postaje Hrvatski list - glasilo Okružnog odbora Jedinstvenoga narodnooslobodila
nooslobodilačkog odbora (NOO) Pule, tj. gradonačelnikom (1947.-49.). Prvi je pulski zastupnik u Saboru - još za vrijeme anglo-američke vojne uprave 1946. Bio je direktor Tvornice cementa u Puli (19
nooslobodilačkom pokretu (NOP) na području Istre. U međuvremenu, 1944. je položio tečaj za hrvatske učitelje te postao prosvjetni referent Kotarskog narodnooslobodilačkog odbora (NOO) Žminj sa zadužen
nooslobodilačke borbe obavljao je niz dužnosti – organizirao je okružne narodnooslobodilačke odbore (NOO) za Brkine, bistričko i pivsko područje, postao je i član tamošnjeg Okružnog komiteta Kom
nooslobodilačke odbore (NOO) na Pazinštini, a potom je sudjelovao i u širenju pokreta u druge dijelove Istre. U selu Marečići osnovao je 29.IV.1942. prvu ćeliju Komunističke partije Hrvatske (KPH) u I
nooslobodilačkim odborima (NOO), organizacijama NOP-a, evidencija narodnih neprijatelja i sumnjivih osoba, organiziranje obavještajne i informativne službe, nadzor vojnih osoba na dopustu ili bolovanj
O Istrapediji
Istrapedia je regionalna internetska enciklopedija, projekt Istarske županije. U njoj su riječju, slikom i zvukom objedinjeni i predstavljeni zemljopis, priroda, povijest, svekolika baština, zapažene osobe, umjetnost, kultura i ostale značajke cijelog istarskog poluotoka, neovisno o političkim granicama.
Više o projektu Istrapedia...Kako pretraživati
Istrapedia sadrži više od 4.000 natuknica, a moguće ju je pretraživati kroz abecedarij, naznačene kategorije, galerije i teme, vezane članke ili pomoću tražilice u koju se upisuju riječi povezane s iskanom natuknicom ili više njih.
Više o mogućnostima tražilice...Uređujte Istrapediju
Istrapedia je djelo više stotina autora, pisaca natuknica, snimatelja, urednika... No, ona se stalno nadograđuje, a u njezinom obogaćivanju mogu sudjelovati i čitatelji svojim komentarima, primjedbama i prijedlozima, kao i konkretnim prilozima - natuknicama, fotografijama, video i audio zapisima.
Više o mogućnostima suradnje...