Božićni običaji

Božićni običaji, kršćanski nar. običaji koji se vezuju za blagdan Kristova rođenja. U Istri počinju s blagdanom sv. Lucije (13.XII), a završavaju ophodima za Sv. tri kralja (6.I. koledanje). Gl. je tradicijski blagdan u tom razdoblju Božić. Pripreme za nj počinju s Došašćem (Adventom), ide se na zornice, prije Badnjaka ili Vilije Bojže čisti se kuća i priprema kućanstvo i dr. Na dan Vilije Bojže posti se, i tek se navečer blaguju posna jela (pasutice ili fuži sa slanom srdelom, bakalarom ili verzotom, maneštra, kruh i vino, fritule i kroštule).

Dok su još postojala ognjišća, na njih bi domaćin donio panj, tzv. cok, badnjak ili did, koji se potpalio na Viliju Bojžu i trebao je gorjeti do Sveta tri kralja (stalno ili pak svaki dan pomalo). Uz panj badnjak vezivala su se različita gatanja, npr. kakva će biti litina, a njegov bi se pepeo tijekom godine upotrebljavao npr. za posipanje kupusa protiv gusjenica, kao lijek za ljude, sredstvo protiv tuče i sl. Prije večere na Badnjak kućedomaćin bi u znak slavlja opalio na otvorenome pucanj iz puške ili pištolja, a kućedomaćica bi tamjanom okadila kuću, ukućane i stoku, te zapalila dušicu za pokojnike, koja je gorjela i na Božić. Tijekom večere kućedomaćin bi posuo malo od svakoga jela i prolio malo vina po coku, da bi iduća god. bila rodna i puna obilja. Ispod stola na kojem se večeralo stavljalo bi se sijeno i slama, a što se poslije blagovanja nosilo stoci da je zaštiti od bolesti i dr. Na Poreštini vrata staje dobro su se zatvarala radi zaštite od krađe slame. Vjerovalo se da će stoka kojoj se ukrade sijeno biti mršava, a ona koja se najede ukradenoga sijena debela (takvu krađu u Cerionu nazivaju oglotki). Nakon večere slijedile bi različite igre kojima se kratilo vrijeme do odlaska na polnoćku. Prilikom odlaska na misu muškarci bi pucali iz pištolja, a ponegdje bi prije odlaska nahranili stoku. Božićni se objed pripremao što bogatije. Ponegdje se božićno čestitanje obavljalo tek na Stipanje ili na Novu godinu, a ponegdje i na sam Božić, a bilo je poželjno da prvi čestitar bude muško. Na novogodišnje jutro okupili bi se dječaci te odlazili čestitati suseljanima, od kojih su tada dobivali darove, dobru ruku, obično orahe, jabuke ili lješnjake. S vremenom su otvorena ognjišta izišla iz uporabe, pa su se tako i božićni običaji donekle promijenili.

O. Orlić