Marušič, Franc, liječnik, društvenopolitički i javnozdravstveni djelatnik (Solkan kraj Gorice, 3.V.1901. – Valdoltra, 13.V.1965.).

Otac Franc bio je zidarski majstor, majka Katarina rođ. Cubej krčmarica. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Gorici, a maturirao je u Ljubljani. Medicinu je počeo studirati na ljubljanskom sveučilištu, nastavio u Pragu i Gradcu (Graz), gdje je diplomirao 1925. Talijansku nostrifikaciju disertacije „L'industria idrargirica nel Friuli studiata dal punto di vista igienico“ obavio je na Sveučilištu u Padovi 1927.

Počeo je raditi kao asistent na kirurškom odjelu gradske bolnice u Gorici, ali je specijalizaciju napustio jer je u prometnoj nesreći izgubio ruku pa je u Solkanu 1930.-40. držao privatnu liječničku ordinaciju. U ratnim vremenima 1940. mobiliziran je za javnog liječnika u Gorici, potom je tu dužnost obavljao u Anhovu i Kanalu, sve do odlaska u partizane polovicom 1944. S narodnooslobodilačkim pokretom počeo je surađivati već 1942., u ilegalnim ambulantama u Ozeljanu i Šempasu, ilegalno ime bilo mu je dr. Ivan Vrač. Ljeta 1944. bio je sanitetski referent pri Okružnom odboru Osvobodilne fronte za srednjeprimorski kotar, kojemu je kasnije bio načelnik, sve do kraja rata.

U poraću je najprije bio sanitetski referent za gorički kotar. Nakon povlačenja Jugoslavenske armije iz Zone A Julijske Venecije vodio je sanitetski odsjek pri Pokrajinskom narodnooslobodilačkom odboru (PNOO) u Ajdovščini, a nakon ukidanja PNOO-a vodio je sanitet pri Narodnom odboru Gorice. Zatim je radio kao liječnik na gradilištu Nove Gorice (1949.-50.), a bio je i član prve radne grupe za njezinu izgradnju. Bio je potom liječnik u Postojni i opet u Novoj Gorici te naposljetku sanitarni inspektor za Slovensko primorje.

Godine 1951. osnovao je i vodio do smrti Higijenski zavod u Novoj Gorici. Bio je organizator zdravstva u Primorskoj od 1945. do 1951., kad se posvetio novogoričkom zdravstvu te je priredio i elaborat o izgradnji tamošnje opće bolnice u Šempetru, koja se počela graditi 1964. (u njezinom parku postavljeno mu je spomen-poprsje).

Bio je član republičkih javnozdravstvenih tijela Slovenije, kao i onih na lokalnoj razini, u Primorskoj i u novogoričkoj općini. Bio je i vrlo aktivan u Crvenom križu Slovenije u kojem je bio i član glavnog odbora.

Često je kao predavač sudjelovao na raznim stručnim susretima, njegov opširan članak „Sanitarni nadzor nad objektima, prostorijama, opremom i priborom“ objavio je 1959. zagrebački medicinski časopis Obavještenja, o zdravstvenoj službi u Primorskoj i Novoj Gorici pisao je u Zdravniškem vestniku i Goričkom zborniku.

Bio je aktivan i u planinarstvu, sudjelovao je u obnovi planinarskog društva u Gorici potom osnivanju novog u Novoj Gorici, neko je vrijeme vodio i planinarski dom na Trstelju, na Tršćansko-komenskom krasu, gdje je namjeravao urediti botanički vrt.

Hobi mu je bila i filatelija, osnovao je filatelističko društvo u Novoj Gorici, čiji je bio dugogodišnji predsjednik, a koje danas nosi njegovo ime.

Umro je u Ortopedskoj bolnici Valdoltra kraj Ankarana.

Na 100-tu godišnjicu rođenja postavljena mu je spomen-ploča u Solkanu.