Hugues, Guido, pravnik, povjesničar, političar, pisac (Poreč, 14.V.1883. – Gorica, 28.II.1969.).

Kršten kao Guido Pietro Giorgio (Guido Petrus Georgius), sin Carla Huguesa, cijenjenog agronoma i utemeljitelja porečke poljoprivredne škole, i Adelinde rođ. Rossaro.

Obitelj se 1901. preselila u Goricu. Guido je 1906. diplomirao pravo na Sveučilištu u Gradcu (Graz) te otvorio odvjetnički ured u Gorici.

U Gorici se 1925. oženio Cristinom Rudež.

Odvjetničku je praksu obavljao tri desetljeća, dok se, zbog neslaganja s talijanskom fašističkom diktaturom, 1937. nije povukao u privatni život i posvetio proučavanju povijesnih tema.

Politički se aktivirao nakon Drugog svjetskog rata, bio je predsjednik goričke zone tijekom savezničke vojne uprave 1945.–47. Zalagao se da Gorica pripadne Italiji, a istovremeno i za autonomnu regiju Furlaniju bez Julijske Venecije (krajine). Izabran je 20.V.1948. za potpredsjednika izvršnog odbora Furlanskog vijeća za regionalne studije (Consulta friulana di studi regionalistici) te doprinio u kreiranju regionalnog statuta. Sljedeće godine, 13.III.1949., izabran je za predsjednika Furlanskog narodnog pokreta za regionalnu autonomiju (Movimento popolare friulano per l'autonomia regionale, MPF), političke organizacije osnovane 1947. upravo zbog uspostavljanja Furlanije kao samostalne talijanske regije.

Objavljivao je članke, oglede i studije o povijesnim i pravnim temama i osobama u lokalnim, regionalnim, državnim i inozemnim časopisima, među kojima se ističe polugodišnjak Studi goriziani, u kojem je pisao o furlanskom latinistu iz XVII. st. Gi(ov)an Giuseppeu Bosiziju, pjesniku Rodolfu – Dolfu Carrari, goričkoj obitelji Catinelli, aktivnostima državne (austrougarske) policije u Gorici 1915., o poznatim semitistima i orijentalistima iz Julijske Venecije i dr.