Istarski mozaik

Istarski mozaik, časopis za kulturu, književnost i društv. pitanja Istre, koji je izlazio 1963–74. Iako je ideja o njegovu pokretanju postojala još 1951 (T. Peruško, J. Bratulić i V. Antić), pokrenut je 1963. na inicijativu Kulturno-prosvjetne zajednice i Društva za književnost i umjetnost Istre u Puli, tj. kult. i javnih djelatnika Pule.

Naziv je dobio prema programu da se Istra prikaže mozaično, tj. sa svim njezinim duhovnim i materijalnim vrijednostima. Do 1964. izdavalo ga je Društvo za književnost i umjetnost Istre, 1965–71. Ogranak Matice hrvatske u Puli, potom od 1972. NIP »Glas Istre« u Puli. Izašao je 41 svezak (58 brojeva) na 4798 str. Nije izlazio redovito, a godišnje je varirao između 4 i 6 svezaka, osim 1974., kada je tiskan samo jedan broj. Tijekom izlaženja mijenjali su se visina naklade te graf. i tehn. oprema. Uređivali su ga: M. Grakalić 1963–66., M. Bertoša 1967–68. i M. Sinčić 1969–74. U sjeni odgovornih djelovao je T. Peruško, iskusan publicist, čije su stavove i mišljenja svi uvažavali. Članovi uredništva bili su: J. Percan, T. Arambašin, V. Božac, B. Barjaktarević, Lj. Ivezić, M. Bizjak, M. Bertoša, I. Borovečki, H. Buršić, A. Crnobori, V. Jurcan, T. Peruško, M. Šebelić, S. Vukušić, T. Ujčić, M. Sinčić, V. Krizmanić, I. Siljan, K. Grgić, A. Debeljuh, E. Matikio, M. Mikolić, R. Percan, M. Racan i I. Rudan. Priloge su objavljivali mnogi istaknuti književnici, povjesničari, lik. umjetnici te kulturno-prosvj. i javni djelatnici. Tiskane su bile i studije i rasprave iz demografije, politike, regionalnoga gospodarstva, javne uprave, odgoja i obrazovanja, etnologije i etnografije, medicine, rudarstva i prometa, poljodjelstva, stočarstva i šumarstva, industrije, trgovine i prometa, prostornoga planiranja i arhitekture, lik. umjetnosti, filma, glazbe, kazališta i sporta, hrv. jezika, arheologije i povijesti te mnogobrojni osvrti i prikazi, dokumenti, ankete, razgovori, bilješke i informacije. Premda je temeljno opredjeljenje časopisa bilo objavljivanje priloga o Istri iz pera autora iz Istre, odn. Hrvatske, s manjim su udjelom bile zastupljene i srpska, slovenska i makedonska te njem., tal., tal. književnost u Istri, te češ., bugarska, i albanska književnost. I. m. potaknuo je stvaranje i objavljivanje istar. čakavske dijalektalne književnosti. Zaživio je na prostoru na kojem prije njega i osim njega nije bilo srodnoga časopisa, tj. bez tradicije, konkurencije i znatne potpore. Iz anonimnosti je izvukao kulturu toga dijela Hrvatske i kontinuirano pratio stanje u kulturi Istre, održavši razinu kvalitete tadašnjih istovrsnih hrv. časopisa. Od br. 3/1974. nastavio je izlaziti pod novim naslovom Istra, za koji se vezuje godinom i brojem.

M. Petener-Lorenzin