Bertoša, Miroslav, povjesničar i diplomat (Beograd, 17.V.1938.).

Potječe iz istarske emigrantske obitelji koja se od 1947. stalno nastanjuje u Puli, gdje mladi Bertoša završava osnovnu školu i osam razreda Hrvatske gimnazije. Povijest s književnošću diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Puli 1963., a jednopredmetnu povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1966. Na istom fakultetu 1981. obranio je doktorsku disertaciju na temu Gospodarske i etničke prilike u mletačkom dijelu Istre u doba kolonizacije (XVI-XVII st).

Glavno područje njegovoga znanstvenog interesa obuhvaća istraživanje gospodarskih, društvenih, etničkih, migracijskih, kolonizacijskih i kulturno-antropoloških pojava u Istri (posebice u njezinome mletačkom dijelu) od konca XV. do konca XVIII. st., te proučavanje i kritično vrednovanje istarske historiografske baštine. Bavi se i demografskom poviješću, a posebnu pozornost posvećuje kretanjima u europskoj povijesnoj znanosti, napose avangardnim nastojanjima francuske "škole Annales". U dva navrata (1985. i 1989.) boravio je na višemjesečnim specijalističkim tečajevima na L' Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales u Parizu, te, 1992., u okviru međunarodne razmjene znanstvenika, u Istituto di Storia della Società e dello Stato veneziano i Istituto "Venezia e l'Oriente" mletačke Fondazione Giorgio Cini. Član je Société de Demographie historique u Parizu, Società italiana di demografia storica (Bologna-Firenze), Povijesnog društva Istre, itd.

Postaje i redovitim profesorom Pedagoškoga (kasnije Filozofskog) fakulteta u Puli (danas Odjel za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli). Za znanstvenog je savjetnika u trajnom zvanju potvrđen 15.XII.1999. Godine 1990. izabran je za člana-suradnika HAZU. Predavao je Metodiku nastave povijesti i Povijest naroda Jugoslavije na pulskoj Pedagoškoj akademiji do rujna 1969. u stalnom radnom odnosu, odnosno kao honorarni predavač do ukidanja grupe 1971. Od rujna 1969. radi u tadašnjem Sjeverojadranskom institutu JAZU (sada: Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci - Područna jedinica u Puli). Od 1993. do 1995. honorarno je zaposlen na studiju razredne nastave na Pedagoškom fakultetu u Puli, a 1994.-2006. na studiju povijesti na istom fakultetu predaje Uvod u znanost o povijesti. Godine 1994.-96. predavao je Hrvatsku povijest XVI.-XVIII. st., a 1995.-2000. i 2003.-06. i Svjetsku povijest od XVI. st. do 1870. Od svibnja 2003. zaposlen je s punim radnim vremenom na Filozofskom fakultetu u Puli. Na novoosnovanom Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli na studiju povijesti predaje kolegije: Metodologija znanstvenog rada; Historiografija; Migracije (XV.-XVIII.st.): Istra, Jadran, Sredozemlje; Svakodnevica Europe: stanovanje, hrana i odijevanje (XVII.-XVIII. st.), a na studiju kultura i turizam kolegij Kulturna povijest Hrvatske. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci, na studiju Povijesti predavao je 2004.-06. Svjetsku povijest srednjega vijeka (V.-XVI. stoljeće) 2006-07. Povijest srednje i jugoistočne Europe XVI-XVIII stoljeća te 2006-07. i 2008.-09. Svijet Sredozemlja od V. do XVI. st.). Od 2003. na Hrvatskim studijima u Zagrebu na studiju Povijesti predaje obvezatne kolegije Metodologija znanstvenog rada, Hrvatska historiografija XIX. i XX. st. i Teorija povijesti te izborni kolegij Zapadna granica hrvatskog etnosa. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Povijest stanovništva na Sveučilištu u Dubrovniku od 2006. predaje kolegije Povijesna demografija u Francuskoj i Povijest stanovništva Mediterana. Predavao je i na Odjelu za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru (2003.-06.).

Predsjednik Republike Hrvatske imenovao ga je 28.III.1995. prvim generalnim konzulom u Trstu za područje Furlanije-Julijske Venecije, Veneta i Trentina-Alto Adigea i na toj je dužnosti ostao do 1.XII.1998. Nakon gotovo četiri godine provedene u diplomaciji vratio se struci i u veljači 1999. imenovan je upraviteljem Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci (s Područnom jedinicom u Puli). Na toj je dužnosti ostao do svibnja 2003., kada prelazi na Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Puli.

Bio je glavni je urednik (uz dr. sc. Roberta Matijašića) Istarske enciklopedije (2005.). Za to je izdanje napisao veliki broj natuknica.

Godine 1969. primio je nagradu "Mate Balota / Mijo Mirković", 1990. nagradu "Istaknuti kulturni radnik grada Pule", 1994. Državnu nagradu za znanstveni rad "Bartol Kašić", a 1997. oodlikovan je Redom hrvatskog trolista i Spomenicom domovinske zahvalnosti. Za izniman doprinos unapređivanju znanosti, osobito u otkrivanju nove slike Pule dobio je 2006. Nagradu Grada Pule za životno djelo.

Jedno je od najznačajnijih imena ne samo hrvatske, već i historiografija zemalja u regiji, što između ostalog potvrđuje izdavanje Bertošinog zbornika njemu u čast 2013. u izdanju Odsjeka za povijest Odjela za humanističke znanosti pulskoga Sveučilišta.