Borovečki, Ivo

Borovečki, Ivo, liječnik radiolog, esperantist (Karlovac 25.II.1924. - Pula, 23.VII.2013.). Poslije završetka Klasične gimnazije u Zagrebu i sudjelovanja u NOB-u, studirao je medicinu na Sveučilištu u Zagrebu i diplomirao 1952. Specijalizaciju iz radiologije završio je 1955. na Rentgen-zavodu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te je do 31.X.1956. radio kao specijalist radiolog u Zavodu za rentgenologiju i radium terapiju istoga fakulteta. Nakon toga je četiri godine radio kao specijalist i šef odjela radiologije u bolnici St. Paul u Addis Abebi (Etiopija). U Pulu je došao, kao šef Službe za radiologiju Opće bolnice (kasnije Medicinski centar), 7.III.1961., kao tada jedini specijalist radiologije, a do 1966. radiologiju su specijalizirali njegovi prvi suradnici, dr. Hrabroslav Orlić, dr. Ivica Ružička i dr. Milan Petrović. S drugim je tadašnjim liječnicima odigrao važnu ulogu u obrazovanju liječnika kliničara, ne samo radiologa, nego i drugih specijalista, jer se odmah po dolasku počeo zalagati za što češće konzultativne sastanke radiologa s liječnicima bolničkih odjela. Osnovao je filmoteku bolničkih pacijenata i znanstvenu filmoteku, što je bila dodatna osnova za edukaciju specijalizanata. Šef Odjela radiologije bio je od 1961. do 31.XII.1984., osim dviju godina (1965.-66.) kad je u sklopu međunarodne tehničke suradnje tadašnje Jugoslavije sa zemljama trećeg svijeta radio u bolnici Parnet u glavnom gradu Alžira. Kako je Odjel za radiologiju radio u skučenim i neprikladnim prostorima u prizemlju zgrade Internog odjela, založio se za izgradnju nove zgrade, koja je dovršena 1982., za Radiologiju i Laboratorij. Od 1985. do 31.VIII.1987. bio je direktor je OOUR-a Bolničke djelatnosti, a s te je dužnosti otišao u mirovinu. U radnom je vijeku nekoliko puta bio na odgovornim dužnostima: zamjenik ravnatelja Medicinskog centra u dva navrata (1964. i 1975-1976), zastupnik u Socijalno-zdravstvenom vijeću Sabora SR Hrvatske (1963-1964).

Veliki zaljubljenik u knjige i jezike, dr. Borovečki je bio poliglot: aktivno je govorio šest jezika, a pasivno se služio s još toliko, među njima amharskim i kineskim jezikom. Esperanto je naučio u mladosti, te je postao jedna od najistaknutijih ličnosti esperantističkog pokreta poslijeratne Jugoslavije. Bio je nekoliko godina delegat u "esperantskom parlamentu"  Svjetskog esperantskog saveza, a od 1997. počasni član Svjetskog esperantskog saveza (Universala Esperanto-Asocio, UEA). Bio je glavni organizator Svjetskog kongresa esperantista u Zagrebu 1953., jedan od pokretača i urednika esperantske emisije na Radio-Zagrebu (1953-1956), predavač esperanta na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (1953-1956). Aktivan je bio i u esperantskim društvima (Zagreb, Pula), počasni član Hrvatskog saveza za esperanto, jedan od najvećih i najboljih prevoditelja hrvatske književnosti na esperanto, i povjesničar hrvatske esperantske literature, urednik časopisa La Suda Stelo (1967.-68.). Prevodio je hrvatsku poeziju na esperanto, a upravo zahvaljujući njegovom prijevodu, Koza Mate Balote kasnije je prevedena na brojne svjetske jezike.

Imenom «Dr. Ivo Borovečki» nazvana je čitateljska nagrada Sajma knjige u Puli, utemeljena 2013.

 

 

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply