Kožljak

Kožljak, naselje smješteno na zap. padinama Učke uz Čepićko polje (45°10′N; 14°11′E; 64m nadm. vis.); 193st. (2001), općina Kršan. Nalazi se na lokalnoj cesti Šušnjevica–Vozilići. Stanovništvo se bavi poljodjelstvom i stočarstvom, a do isušivanja Čepićkoga jezera bavilo se i ribarstvom.

 Naselje se sastoji od dvaju dijelova, srednjovj. kaštela i novoga naselja nastaloga u blizini. Kaštel je smješten na strmoj litici (184 m nadm.vis.), uz stari put koji je povezivao Istru s Liburnijom. Podignut je na mjestu nekadašnje prapov. gradine, a prvi se put spominje u doba akvilejskih patrijarha 1102. pod imenom Castrum Iosilach; poznat je i pod nazivima Gosilach, Wachsenstein (od XIII.st.) te Kožlak (u Istarskom razvodu). Pripadao je austr. dijelu Istre, a nalazio se na samoj granici austr. i mlet. Istre (o čemu svjedoči toponim Kunfin). Najpoznatiji vlasnici Kožljaka bile su obitelji Nikolić i Mojsijević. Najveći je opseg kožljačka gospoštija poprimila za vrijeme vladanja senjske obitelji Mojsijević, kada je kožljački teritorij na Učki dodirivao granice Veprinačke komune, dolinom se širio od plominskoga do boljunskoga polja, a obuhvaćao je: Brdo, Grobnik, Posert, Letaj, Šušnjevicu i Novu Vas. Kaštel se sastojao od stambenih i gospodarskih zgrada te manjega suburbija; bio je opasan obrambenim zidinama i kulom. Unutar zidina nalazi se župna crkva sv. Hadrijana, prvotno jednobrodno romaničko zdanje prošireno 1834. Izvan zidina, na groblju, nalaze se još dvije kapele: kapela sv. Jurja četverokutnog tlocrta s preslicom na dvama lukovima (u crkvi je ploča s glagoljskim natpisom iz 1590) te kapela sv. Križa, nastala baroknom dogradnjom prezbiterija na srednjovj. lađu.

LIT.: C. De Franceschi, I castelli della Val d’Arsa, AMSI, 1898, 14; 1899, 15; B. Fučić, Izvještaj o putu po Istri 1949. godine (Labinski kotar i Kras), Ljetopis JAZU, 1953, 57; isti, Gospodin v Kožlaki, Bulletin JAZU, 1960, 1; H. Stemberger, Labinska povijesna kronika, povijesne skice Kožljaka, Čepića, Kršana, Šumbera, Labin 1983.
V. Kos