Visoka teološka škola u Pazinu

Visoka teološka škola djelovala je od 1955. do 1965. godine u sklopu biskupskog sjemeništa u Pazinu koje je djelovalo u zgradi današnjeg Pazinskog kolegija - klasične gimnazije. Visoka teološka škola u Pazinu je otvorena nakon što je prisilno zatvoreno sjemenište i teologija u Rijeci. Bogoslovi iz Rijeke mogli su završiti studij u Zagrebu, no biskupi iz Istre, Krka i Senja opredijelili su se za Pazin ponajviše zbog nestašice svećenstva.

Tako su ih mogli rediti za svećenike što prije, po potrebi, i prije završetka studija. Kako su tekle pripreme za otvorenje škole nije poznato, jer su državne vlasti budno pazile što radi svećenstvo. Biskup dr. Dragutin Nežić bio je te godine, krajem srpnja, na Okružnom sudu u Puli okrivljen i osuđen što je, među ostalima, u Crkvenim obavijestima od 1. rujna 1954. godine objavio da su bogoslovi u Rijeci bili u istražnom zatvoru, odnosno na vojnoj vježbi u drugoj polovici 1953. i 1954., a da te Crkvene obavijesti nije dostavio kotarskom tužilaštvu. Uslijedila je kazna od 40 tisuća dinara. Dekretom od 21. rujna 1955. godine, biskup Nežić proglasio je otvorenim Bogoslovsko sjemenište i Višu vjersku školu za spremanje svećenika u Pazinu. Dr. Nežić postao je rektorom Bogoslovskog sjemeništa, dok je rektorom Visoke teološke škole imanovao Božu Milanovića, a tajnikom vlč. Slavka Kalca. Oni su također djelovali i kao profesori, a uz njih predavali su Teofil Velnić , Ivan Pavić, Petar Šimunić, Leopold Jurca i Serafin Mičić. Tijekom prve godine djelovanja studenata je bilo 26-tero, 24-ero redovnih, jedan izvanredni te jedan hospitant. Na prvoj profesorskoj sjednici, 30. rujna 1955. donesene su određene smjernice za rad. Dužina školskog sata uskladila se s gimnazijskim, profesori su smjeli ispitivati za vrijeme sata, ali ne i ocijenjivati. Profesori su također mogli slobodno titulirati bogoslove, premda je bilo odgojno oslovljavati ih s dominus ili gospodin. Ispiti su se obavljali javno pred komisijom koncem semestra, nastavni jezik pretežno  je bio latinski, no s vremenom se prešlo na hrvatski, osim za dogmatiku, fundamentalku i moralku koji su se predavali i polagali isključivo na latinskom. Glavne katedre bile su za racionalnu skolastičku filozofiju, za moralnu teologiju, za studij sv. Pisma, za crkvenu povijest i patrologiju, za crkveno pravo, za pastoralnu teologiju, za liturgiku, za istočno bogoslovlje. Uz to, učila se i katehetika, crkveno govorništvo, kršćanska arheologija i povijest umjetnosti te staroslavenski jezik. Studij je trajao 5 godina, a ocijene su bile od 5 do 10. Svake se godine uvodila poneka novina u sustavu obrazovanja, a akademske godine 1962/1963. član profesorskog zbora bio je prof. Josip Turčinović. Tijekom 10 godina djelovanja škole bilo je upisano sveukupno 200 studenata, od čega je 75 apsolviralo, a 25 diplomiralo. Škola je prestala s radom 1965. godine kada je osnovano središnje sjemenište u Rijeci i za Istru. Dekret o prestanku djelovanja škola Nežić je potpisao 15. 1. 1967. Profesori koji su predavali na Visokoj teološkoj školi u Pazinu: Dragutin Nežić, Božo Milanović, Teofil Velnić, Ivan Pavić, Slavko Kalac, mons. Leopold Jurca, Jerko Valković, vlč. Božo Jelovac, vlč. Ivan Bartolić, vlč. Anton Benvin, Livio Laganis, Josip Turčinović, Josip Šajina, vlč. Ante Merlić, Petar Šimunović, Serafin Mičić.

LIT.: Robert Buršić, Visoka teološka škola u Pazinu,  Franina i Jurina 2006., 81-86.
U.