Liburni

Liburni (grč. Λıβουρνοί, lat. Liburni), predrimski narod koji je nastavao priobalni teritorij između rijeka Krke (Titius) i Raše (Arsia) te obližnje otoke. Njihovi susjedi bili su na zapadu Histri (Istra), Japodi na istoku i sjeveru (kontinentalno zaleđe) i Delmati na jugu (Dalmacija). Pomorsku prevlast na Jadranu zadržali su od IX. do V. st. pr. Kr. kada su svoj gospodarski utjecaj (robnu razmjenu) raširili na južni Jadran i na zapadnu srednje-jadransku obalu, prihvativši italski kovani novac.

Liburnska utvrđena naselja (upravna središta) će se u vrijeme Rima pretvoriti u gradska središta (municipia). Grupirani u naseljima po teritorijalnom principu, ipak nisu nikada stvorili, za razliku od Histra, središnju državu. Organizirani po matrilinearnom sustavu bitno su se razlikovali od ostalih susjednih patrijarhalnih naroda. Tako su u njihovim vjerskim predodžbama ženska božanstva prisutna u velikoj mjeri (Ika, Sentona, Latra i dr). Od IV. do I. st. pr. Kr. Liburni su se sukobljavali s Japodima i Delmatima, a rimsku vlast i poreznu obvezu priznali su 129. pr. Kr. Ilirik je 59. pr. Kr. ušao u prokonzularno područje Julija Cezara, uvedeni su latinsko pismo i jezik, te su za ustanka Japoda i Delmata protiv rimske vlasti (52. pr. Kr.) Liburni stali na stranu Rimljana. Nakon Cezarove smrti počeli su djelovati kao gusari te su ih Oktavijan i Agripa razoružali zaplijenivši im ratno brodovlje. Njihove će uske i spretne brodice Rimljanima postati modelom, a nazvat će ih liburne. Za vrijeme Ilirskoga ustanka (6-9.) sjedinjena su dva naroda pod jednakom vojnom upravom tako što je formirana liburnsko-japodska prefektura. Nakon ustanka Ilirik je podijeljen na Dalmaciju i Panoniju, a Liburnija je uklopljena u najsjeverniji konvent Dalmacije sa sjedištem u Skradinu (Scardona), gdje je u I. st. smješten kult carskoga obožavanja kojega je predvodio svećenik sacerdos Liburnorum. Za vladavine Augusta i Tiberija većina liburnskih utvrđenih naselja steklo je status grada, a među njima najznačajniji bio je Jader (današnji Zadar, utemeljen krajem I. st. pr. Kr). U spomenutome razdoblju nastala je nekolicina municipija (Alvona - Labin, Flanona - Plomin, Tarsatica - Rijeka, Crepsi - Cres, Apsoros - Osor i dr). Fulfin i Kurik podareni su za Augusta imunitetom (oslobođenje od zemljišnoga poreza) čime se možebitno uzvraćalo za potporu i pravilno opredjeljenje u Ilirskim ratovima. Značajnije od imuniteta bilo je italsko pravo koje se dodjeljivalo velikim i prosperitetnim gradovima, a u Liburnskom slučaju i za potporu u ratovima. Rimskoj vojski je Liburnija bila polazište za sve vojne intervencije prema Iliriku i udaljenijim provincijama (napose od kraja II. st. pr. Kr do kraja I. st. pr. Kr. te početkom I. st., za vrijeme Ilirskoga ustanka), toliko da je 170. formiran obrambeni sustav pod nazivom praetentura Italiae te privremeno upravno područje (provincija Liburnija) kojom je upravljao carski prokurator. Naročito je sjeverni dio pokrajine Liburnije imao važnu ulogu u obrani Italije za vrijeme barbarskih provala (od IV. st). Liburnija se kasnije spominje u doba gotske vladavine (491-535) te u djelu anonimnoga kozmografa iz Ravenne (VII. st).

 

U.