Sveti Peter (lokalno Šupeter, tal. San Pietro dell'Amata ili della Matta), raštrkano naselje na krajnjem jugozapadu Koparskih brda, općina Piran (45°28′N; 13°41′E; 210 m nadmorske visine); 418 stanovnika (2025.).

Zbijena jezgra i zaseoci Goreli, Ivankovec, Koščiči, Kozloviči, Šikuri, Špehi, Matuci i Šterenci leže na sljemenu i padinama između dolina rijeke Dragonje i potoka Drnice, na grebenskoj cesti Šmarje – Nova Vas – Dragonja. Najveće je selo piranskoga zaleđa. Stanovnici su Šupetrci, stanovnice Šupetršce, a pridjev šupetrski.

Naselje je nastalo u ranom srednjem vijeku; prvi se put spominje 1067. kao posjed bavarske Frajzinške (Brižinske) biskupije. U XIII. st. bilo je posjed gospode iz Momjana, 1348. nakratko je pripadalo Pazinskoj knežiji, a 1447. postalo je feud obitelji Vittori. U obližnjim Čukljama imao je ljetnikovac koparski biskup Pietro Paolo Vergerio mlađi. U doba Austro-Ugarske bio je razvijen uzgoj dudova svilca. Nakon Prvog svjetskog rata mnogi su mještani radili u Sečovljanskim solanama, a poslije i u rudniku crnoga ugljena (Rudnik Sečovlje). Od 1954. do 1992. službeno se je zvalo Raven, prema imenu predjela oko škole.

Stanovnici su se tradicionalno bavili poljoprivredom, vinogradarstvom, maslinarstvom i kućnim obrtima, a danas se uglavnom bave vinogradarstvom, maslinarstvom i povrtlarstvom.

Na rubu sela crkva je sv. Petra (prvi spomen 1579.) s oltarom kiparskoga kruga Pietra Lombarda iz kasnoga XV. st., pripada župi u Krkavčama. Na vrhu sljemena leži grobljanska crkva Sv. Duha (1613.). U Gorelima je u obnovljenoj seljačkoj kući (od 1979.) smještena etnološka zbirka Tonina hiša s torklom (tijeskom za masline) u prizemlju, a na katu s rekonstrukcijom stambenoga prostora s osobnim stvarima posljednje vlasnice Tone (Antonije) Gorela (1873.-1967.).

Slike